hrvatski

Značaj, uzgoj i uporaba smokve

Cilj ovog završnog rada je opisati smokvu, njenu sistematiku, kemijska svojstva ploda, sortiment, tehnologiju uzgoja i njenu uporabnu vrijednost. Smokva se još u pretpovijesno doba uzgajala na Mediteranu te ju smatramo jednom od najstarijih subtropskih voćaka. Spada u porodicu dudova i rod Ficus koji obuhvaća oko 800 vrsta, a najpoznatija je obična smokva (Ficus carica). Široko je rasprostranjena u mnogim suptropskim zemljama, a Mala Azija smatra se njenom domovinom. Smokva ima veliku prehrambenu vrijednost, bogata je fitonutrijentima koji su neophodni u ljudskoj prehrani kao što su šećeri, vitamini, minerali te vlakna, što je svrstava na granicu između hrane i lijeka. U svijetu je poznato preko 150 sorti smokve, dok se na našim priobalnim područjima rasprostire tek jedna trećina. U Hrvatskoj se smokva uglavnom uzgaja u Primorju, Dalmaciji i njezinom zaleđu. Najpoznatija Hrvatska sorta je Zamorčica. Smatra se našom najboljom sortom, njeni plodovi su dobri za konzumaciju u svježem stanju, ali su izvrsni sušeni. Nakon nje slijedi Petrovača bijela, Bjelica i Fico della Madonna. Plodovi smokve imaju veliku uporabnu vrijednost, a mogu se preraditi na mnogo načina, od rakija, likera, sokova, do kruha, želiranih proizvoda i raznih lijekova. Međutim jedna od najstarijih i najraširenijih metoda prerade je sušenje smokva, bilo tradicionalno ili u sušnicama. Suhe smokve sadrže više energije, šećera i minerala od svježih, što uzrokuje njihovu veliku potražnju na svjetskom tržištu.

smokva, uzgoj, sorte, uporaba

nije evidentirano