hrvatski

Bosanski kraljevski dvor i dalmatinski gradovi

Djelovanju srednjovjekovnoga bosanskog dvora oko Vrane i, općenito, dalmatinskih gradova prethodile su povijesne činjenice i datosti da je prije toga Hrvatsko Kraljevstvo Unijom iz 1102. i stvarno postalo dio velikog Ugarsksog Kraljevstva. Smrću Ludovika I. Velikog (1342.-1382.) na ugarsko-hrvatskom su prijestolju nastupile smutnje oko vlasti, koje vrhunac dostižu u Krvavom kkriževačkom sabooru 1397. godine, kada se nakon nikopaljskog poraza pojavio kralj Sigismund (1386.). Tada u Hrvatskoj ponovno nastaje opća buna, kojoj se pridružuje i Bosna.Hrvatski su velmože i dalmatinski gradovi u svojim ispravama kralja Tvrtka I. već počeli nazivati rex croatiae et Dalmatiae i priznavati njegovou vrhovnu vlast. To se nastavlja i za njegovih nasljednika kralja Stjepana Dabiše (1391.-1395.) i kralja Ostoje (1398.-1404. i 1409.-1418.) na čelu s vojvodom Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem, koji je pak uskrisio Tvrtkovu ideju da se Dalmacija i Hrvatska odvoje od ugarsko-hrvatske krune i pripoje Bosni. Međutim, porazom Bosne, izmirenjem Hrvoja sa Sigismundom, prodajom Zadra, Novigrada, Vrane i otoka Paga te ustupanjem prava na Dalmaciju Mllečanima od strane Ladislava Napuljskog konačno propada težnja velikog dijela hrvatsksog puka da Bosna, Hrvatska, Dalmacija i Slavonija postanu jedna kraljevina na čelu s bosansko-humskim narodnim vladarima. Ta je težnja osobito bila uozbiljena ustankom vranskog priora Ivana Paližne i braće Horvata, a herceg joj je Hrvoje bio posljednji mogući izvoditelj.

povijest, srednji vijek, bosanski kraljevski dvor, dalmatinski gradovi, Ivan Paližna, braća Horvati.

nije evidentirano