hrvatski

Kontrola uprave putem pučkog pravobranitelja

Ustrojstvo hrvatskog državnog i pravnog sustava obogaćeno je Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine jednom novom institucijom – pučkim pravobraniteljem. Uspostavom institucije parlamentarnog ombudsmana, Hrvatska se svrstala u široki krug zemalja koje također poznaju ovu instituciju. Uvođenje ove institucije u pravni sustav Republike Hrvatske posljedica je sve šireg nastojanja na skrbi za prava i slobode čovjeka i građanina, kao i na želji za izbjegavanjem moguće samovoljnosti nositelja javne vlasti u njihovim svakodnevnim odnosima s građanima. Pučki je pravobranitelj, prema Ustavu Republike Hrvatske, opunomoćenik Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska. Daljnje uređenje institucije pučkog pravobranitelja obavljeno je Zakonom o pučkom pravobranitelju iz 1992. godine, koji je zamijenjen istoimenim zakonom iz 2012. godine. Ovim se Zakonom uređuju djelokrug i način rada, uvjeti za izbor i razrješenje pučkog pravobranitelja i njegovih zamjenika te suradnja s pravobraniteljem za djecu, pravobraniteljem za ravnopravnost spolova i pravobraniteljem za osobe s invaliditetom (u daljnjem tekstu: posebni pravobranitelji). Kada se pučki pravobranitelj kao institucija, sa svojom organizacijom koju ima i funkcijama koje može ostvariti u pravnom sustavu, uspoređuje s istim ili sličnim institucijama drugih zemalja, uočava se, prvo, da je pučki pravobranitelj po svom karakteru klasičan oblik parlamentarnog ombudsmana i, drugo, da skup njegovih ovlaštenja i način na koji ih može uporabiti pokazuju kako je u hrvatskom pravnom sustavu institucija pučkog pravobranitelja ustrojena prema onim modelima parlamentarnog ombudsmana koji imaju najšire ovlasti. Ovome u prilog idu naročito dvije okolnosti: prva, prema kojoj svatko ima mogućnost da se pritužbom obrati pučkom pravobranitelju bez obzira na to ima li podnositelj pritužbe neposredni osobni pravni interes u pravnoj stvari koja je predmet pritužbe (actio popularis), i druga, što se ni za pokretanje postupka ni za njegovo vođenje ne predmnijevaju stroga pravila postupka koja bi ga eventualno mogla odugovlačiti ili pak stvarati zadršku kod onih koji se namjeravaju svojim zahtjevom obratiti toj instituciji.

parlamentarni ombudsman ; pučki pravobranitelj ; promicanje i zaštita ljudskih prava i sloboda

nije evidentirano