hrvatski

Kliničko zaključivanje – temelj obrazovanja fizioterapeuta u neurofizioterapiji

Obrazovanje mora studentima fizioterapije omogućiti da tijekom studija usvoje teoretske osnove na kojima će paralelno razvijati praktične terapeutske vještine i razvijati kritičko mišljenje u svim fazama kliničkog zaključivanja. Kliničko zaključivanje podrazumijeva skup kognitivnih procesa, teoretskih znanja i praktičnih vještina kojima se fizioterapeut koristi u fazi procjene, postavljanju ciljeva i plana tretmana, intervenciji i evaluaciji fizioterapeutskog tretmana. U procesu obrazovanja fizioterapeuta student bi morao steći minimalne osnove i kompetencije za samostalan rad s pacijentom u bilo kojem području fizioterapije. Cilj: ispitati zadovoljstvo studenata fizioterapije kliničkom prezentacijom i razumijevanje praktičnih sadržaja u nastavi neurofizioterapije. Metode: U istraživanju je provedena anketa na uzorku od 20 studenata fizioterapije koji su ocjenama od 1 do 5 ocjenjivali 11 kliničkih mentora neurofizioterapije u kategoriji pitanja koja su se odnosila na prikaz nastavnih sadržaja kroz kvalitetu demonstracije na pacijentima i razumljivost demonstracije procjene i intervencije u neurofizioterapiji. Rezultati: Istraživanje je pokazalo da su ocjene za prikaz nastavnih sadržaja u rasponu od 4, 2 do 4, 9, prosječno 4, 54. Ocjene za razumijevanje demonstracije procjene i intervencije u rasponu su od 4, 3 do 4, 8, prosječno 4, 58. Rasprava i zaključak: Klinički mentori koji u vlastitoj kliničkoj praksi razvijaju timsku suradnju na osnovi kliničkog zaključivanja i pristupa rješavanja problema postižu dobre rezultate nastavničkog rada s aspekta prikaza i demonstracije nastavnih sadržaja na pacijentu te s aspekta jasnoće kliničke primjene procjene i intervencije u neurofizioterapiji.

obrazovanje, klinička praksa, zadovoljstvo studenata

nije evidentirano