hrvatski

Elektrokemijska sinteza polipirol/grafen oksid kompozita za primjenu kod superkondenzatora

Vodljivi polimeri predstavljaju važnu grupu elektrodnih materijala koji zbog niske cijene, jednostavne metode priprave te brzih redoks reakcija postaju interes brojnih znanstvenih istraživanja. Polipirol (PPy) je vodljivi polimer koji se zbog svoje dobre električne provodnosti i pseudokapacitivnih svojstava koristi kao aktivni materijal u galvanskim člancima i superkondenzatorima. Pseudokapacitivna svojstva polipirola znatno ovise o njegovoj strukturi koja definira elektronsku/ionsku vodljivost, proces dopiranja/dedopiranja te u konačnici elektrokemijsku reverzibilnost reakcije.1, 2 Prisustvo grafena u strukturi vodljivog polimera povećava elektronsku vodljivost, ali isto tako i njegovu poroznost čime je olakšana izmjena iona tijekom odvijanja redoks reakcije. Stoga, materijali na bazi grafena mogu znatno unaprijediti pseudokapacitivna svojstva vodljivih polimera.3-5 Kompoziti temeljeni na vodljivom polimeru i grafenu mogu se sintetizirati kemijskim ili elektrokemijskim putem. Prednost elektrokemijski pripravljenog kompozita je u tome što se priređena elektroda može direktno ispitati elektrokemijskim metodama te koristiti kao aktivni materijal u superkondenzatorima.6 U ovom radu provedeno je elektrokemijsko raslojavanje uzoraka prirodnog grafita s ciljem dobivanja grafenova oksida. Kao elektrolit korištene su 0, 1 mol dm-3 vodene otopine natrijeva dodecilbenzensulfonata (SDBS) i natrijeva dodecilsulfata (SDS). Otopina dobivena tijekom raslojavanja grafita koristila se kao elektrolit prilikom elektrokemijske sinteze polipirola. Očekuje se da će grafenov oksid biti ugrađen u strukturu polipirola čime će se poboljšati njegova pseudokapacitivna svojstva. Uzorak grafenova oksida koji je dobiven elektrokemijskim raslojavanjem grafita okarakteriziran je korištenjem UV/Vis spektroskopije, rendgenske infracrvene spektroskopije s Fourierovom transformacijom signala (FTIR), pretražne elektronske mikroskopije (SEM) te mikroskopije atomskih sila (AFM). Polimerni slojevi priređeni u prisustvu i bez prisustva grafenova oksida okarakterizirani su metodama cikličke voltametrije (CV) i elektrokemijske kvarc- kristalne nanovage (EQCN), a morfološke karakteristike zabilježene su SEM metodom.

sinteza, polipirol, grafen oksid

nije evidentirano