hrvatski

Prorok Ilija u misli svetih otaca

Autori u ovom radu obrađuju lik proroka Ilije u misli svetih otaca od I. do V. stoljeća. Pritom su rad podijelili na četiri cjeline, sukladno tematskim područjima u kojima su oci spominjali toga važnog proroka. U prvoj cjelini ističu kako su oci spominjali Iliju u kontekstu starozavjetne povijesti i povijesnih događaja iz prvih stoljeća Crkve. Crkva koja je prolazila kroz progone tješila se jer su kroz slične nevolje prolazili starozavjetni proroci i pravednici, među koje se ubraja i Ilija. U drugoj cjelini autori ističu kako je prorok Ilija još od vremena u kojem je živio Gospodin imao povlašten položaj u predajama puka kao simbol proroka koji svojim duhom predstavlja proročku karizmu kao takvu. Zato je postojalo uvjerenje da će upravo on biti Mesijin preteča te ujedno i posljednji prorok, jer je nakjon njega, prema uvjerenjima i židova i kršćana, trebala prestati proročka služba u Izraelu. Kršćanski autori u II. stoljeću, poput Justina i Ireneja, razrađuju dodatno ovu ideju, uvjereni kako je Gospodin Isus Mesija čiji je prvi dolazak najavio Ivan Krstitelj kao preteča (=Ilija) prvoga dolaska, dok je sam Ilija trebao doći kao preteča onoga slavnog dolaska. U trećoj cjelini se, na temelju rasprava koje su se vodile između židova i kršćana u I. i II. stoljeću, dostatno razrađuje upravo ta dimenzija Ilijina Lika, i to u svjetlu Malahijina proročanstva (usp. Mal 3, 23-24 i Sir 48, 9-10). O Iliji se raspravljalo kao o preteči Gospodinova drugog dolaska, te je bio povezan s apokaliptičkim scenarijem opisanim u Otkrivenju. Tako su ranokršćanski pisci Iliju povezivali s jednim od dvojice proroka koji je imao doći i svjedočiti u Svetome gradu dok se ne pojavi Zvijer (Antikrist), koja će ih ubiti (usp. Otk 11, 3-12). U biti postoji suglasje među ranokršćanskim autorima da je jedan od njih Ilija, dok su u vezi s drugim postojale različite predaje, te su jedni bili uvjereni da je riječ o Henoku, dok su drugi pomišljali da bi mogla biti riječ o Elizeju, Mojsiju ili čak Jeremiji. A kad je riječ o Iliji, Viktorin iz Ptuja, osim što drži da je Ilija jedan od dvojice proroka, misli da je anđeo koji se pojavljuje na nebu prije Antikristova dolaska upravo Ilija. Nadalje, isti autor alegorijski tumači i da su krila koja Bog daje Ženi da odleti u pustinju upravo Ilija i onaj drugi prorok. Osim toga Viktorin pripisuje Iliji ulogu propovjednika i vođe one 144 tisuće židovskih vjernika koji su se obratili na njegovo propovijedanje i ostali vjerni do konačne pobjede. U četvrtoj cjelini autori istražuju lik Ilije prorika kao uzora savrđenog asketa i monaha u misli svetih otaca. Ukazali su najprije na to kako je Iliju prva Crkva doživljavala uzorom u patnjama i protivštinama života jer je bio vjeran Bogu, no s vremenom je, od IV. stoljeća, bio istican kao primjer asketskog života te stavljan za uzor monasima i svima ostalima koji su se odlučivali na radikalnije posvećenje Bogu. Zahvaljujući autorima poput Atanazija, Jeronima i Kasijana, Ilija će ući u krug najvažnijih uzora monaškog života i raznih asketskih vještina. Tako će se duga starozavjetna predaja o nezamjenjivoj važnosti proroka Ilije pronijeti kroz monaške asketske zajednice sve do novijih vremena, dok će s vremenom apokaliptička dimenzija Ilijina lika slabjeti te malo-pomalo potpuno prestati.

sveti Ilija, sveti oci, askeza, prorok, apokalipsa, paruzija, monaški život

nije evidentirano