hrvatski

U potrazi za novim jezičnim identitetom: Sociolingvistička analiza privatne korespondencije Ivana Krizmanića i njegovog obiteljskog kruga

Književnik, prevoditelj i župnik u Mariji Bistrici Ivan Krizmanić (1766-1852) i članovi njegove obitelj bili su vrlo bliski pripadnicima ilirskog pokreta te s njima rodbinski usko povezani. Nisu se javno isticali, ali su svojim djelovanjem iz pozadine podupirali ilirski pokret. Opat Ivan Krizmanić zahvaljujući svom ugledu i gostoljubivosti u svom je marijabistričkom domu 1830-ih i 1840-ih godina okupljao brojne pripadnike hrvatskog narodnog pokreta poput Ljudevita Gaja, Stanka Vraza, Dagutina Rakovca i drugih. Poput drugih iliraca i sam je bio primjer individualne višejezičnosti. Tijekom većeg dijela svog života njegovom su jezičnom uporabom dominirali njemački i kajkavski jezik (služio se također latinskim, engleskim i fancuskim), da bi u poznim godinama u prevoditeljskom radu počeo rabiti i štokavski jezik (Schubert 2014). Pod utjecajem uglavnom njemačkog jezika bila je i većina članova obitelji Krizmanić. Cilj ovog istraživanja je utvrditi kakva je bila jezična praksa Ivana Krizmanića, njegovih nećakinja Pauline Krizmanić, udate Gaj, Dragojle Krizmanić udate Štauduar, kao i drugih članova obitelji Krizmanić u privatnoj komunikaciji u krugu obitelji i prijatelja, te time proširiti spoznaje o sociolingvističkim mijenama u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. stoljeća na makrorazini, osobito o usvajanju štokavskog jezika te promjenama u hijerarhiji jezičnih prestiža. Kreće se od hipoteze da su se pod utjecajem društvenopolitičkih i jezičnih okolnosti, te neposrednog poticanja na uporabu štokavskog jezika od strane istomišljenika mijenjali jezični identiteti, ne samo uskog kruga iliraca (Novak 2012), već i njihovih podupiratelja i članova obitelji. Na temelju jezične analize i kvalitativne analize sadržaja uglavnom neobjavljene private korespondencije članova obitelji Krizmanić utvrđuje se kojim su se idiomima služili u međusobnoj privatnoj komunikaciji i u privatnoj komunikaciji s istaknutim ilircima, te je li njihovo jezično ponašanje u privatnoj domeni u skladu s njihovom političkim opredijeljenjem. Istraživanje također pokazuje jesu li promišljali o jeziku te je li se njihov jezični identitet pod utjecajem izvanjskih okolnosti doista promijenio.

jezični identitet ; obitelj Krizmanić ; jezična praksa ; sociolingvističke mijene ; višejezičnost

nije evidentirano