hrvatski

POSTKARDIOTOMIJSKI ECMO U KARDIOKIRURŠKOJ JEDINICI INTENZIVNOG LIJEČENJA – INDIKACIJE, PRIKAZ TEHNIKE I BOLESNIKA

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanje jest prikazati primjenu tehnike ECMO - komponente uređaja, modalitete rada, indikacije te kliničke i demografske karakteristike bolesnika liječenih ECMO metodom u kardiokirurškoj jedinici u Kliničkoj bolnici Split od 2013.do 2017. godine. Ispitanici i metode: Pregledani su protokoli liječenja i povijesti bolesti bolesnika koji su liječeni na jedinici intenzivnog liječenja kardiokirurških bolesnika u razdoblju od listopada 2013.do srpnja 2017. godine. U istraživanje je uključeno 33 bolesnika koji su u tom razdoblju liječeni ECMO metodom. U programskim paketima Microsoft Word i Excel obrađeni su podaci te su analizirani parametri dobi, spola, duljine boravka, dijagnoze, provedenih operativnih zahvata, komplikacija te postojanja smrtnog ishoda. Rezultati istraživanja: Ovo istraživanje bavilo se praćenjem bolesnika koji su bili priključeni na izvantjelesnu membransku oksigenaciju (ECMO) u jedinici intenzivnog liječenja kardiokirurških bolesnika KBC Split. Istraživanje je obuhvatilo ukupno 33 bolesnika. Govoreći o dobno- spolnoj distribuciji, 78, 8% (n=26) bolesnika bilo je muškog spola, a prosječna starost bolesnika iznosi 64, 4 godine. Najveći broj bolesnika koji je primljen u jedinicu intenzivnog liječenja imao je koronarnu bolest srca (75, 7%, n=25). Akutizacija te bolesti u obliku infarkta miokarda dogodila se u 63, 6% slučajeva, kod 69, 7% bolesnika razvio se kardiogeni šok. Osim infarkta miokarda kao najčešćeg uzroka kardiogenog šoka, ishemijsku kardiomiopatiju (39, 4%) te insuficijencije i stenoze zalistaka (60, 6%) treba spomenuti kao ostale najčešće uzroke hemodinamske nestabilnosti i urušaja. 84, 8% bolesnika (n=28) podvrgnuto je kirurškom zahvatu.Najčešće izvođena operacija (46, 4%) bilo je aortokoronarno premoštenje (CABG), a potom zamjene zalistaka (28, 6%). Prosječna duljina boravka u jedinici intenzivnog liječenja kardiokirurških bolesnika iznosila je 8, 9. Najdulji boravak bio je 28 dana, a najkraći svega nekoliko sati. S obzirom na kompleksnost dijagnoza koje su bile razlog hospitalizacije, ali i same izvantjelesne membranske oksigenacije, ne iznenađuje visoki broj komplikacija koje prate bolesnike na ovoj vrsti mehaničke srčane potpore. Najčešća komplikacija kod bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja kardiokirurških bolesnika KBC Split u razdoblju od 2013. do 2017. godine bilo je bubrežno zatajenje (66, 6%, n=22) praćeno s poslijeoperacijskim krvarenjem (63, 6%, n=21). Od ostalih komplikacija vrijedi navesti heparinom induciranu trombocitopeniju – HIT (21, 2%) te upalu pluća (18, 1%) S obzirom na sve izrečeno, ne iznenađuje prilično visoka stopa smrtnosti koja je iznosila 66, 6% (n=22). Zaključci provedenog istraživanja: Izvantjelesna membranska cirkulacija oblik je akutne mehaničke potpore cirkulacije i respiracije. Osim centralnog ECMO modaliteta koji zahtijeva sternotomiju, postoji i periferni oblik insercije kanila u krvne žile što omogućuje jednostavno i brzo postavljnje sustava te izbjegavanje sternotomije. Može se izvoditi i tijekom kardiopumonalne reanimacije te je dokazano povećana stopa preživljenja bolesnika kojima je osim KPR priključen i ECMO. VA- ECMO kod bolesnika sa akutnim srčanim zatajenjem služi kao most do oporavka ili uvođenja trajnijeg oblika terapije kao što je transplantacija srca ili VAD. Također, ekonomski je prihvatljiviji od ostalih oblika mehaničke cirkulacijske potpore. Ipak, unatoč svim naporima da se usavrši tehnika i brzina postavljanja procijenjenog modaliteta te educira osoblje, stopa smrtnosti je još uvijek jako visoka. Potrebna su daljnja istraživanja na širem geografskom području i na različitim grupama pacijenata da bi se moglo objektivnije i sa više sigurnosti raspravljati o ovom složenom obliku mehaničke cirkulacijske potpore.

ECMO, kardiokirurgija, intenzivno liječenje, ishod

nije evidentirano