hrvatski

Fizikalne osnove oslikavanja magnetskom rezonancijom

Oslikavanje magnetskom rezonancijom je radiološka tehnika oslikavanja. Za dobivanje slike koriste se uređaji sa snažnim magnetskim poljima od 0, 2 do 7 T, izvorima elektromagnetskih valova i gradijenata magnetskog polja. Osnova za dobivanje signala je interakcija između magnetskih momenata vodikovih atoma i energije elektromagnetskih valova iz radiofrekventnog spektra (RF pulsa). Tijelo koje se oslikava stavlja se u vanjsko magnetsko polje koje u njemu izaziva pojavu longitudinalne magnetizacije. Nakon toga se primjenjuje RF puls koji zakreće os magnetizacije u ravninu koja je okomita na vanjsko magnetsko polje i ta se magnetizacija naziva transverzalna magnetizacija. Zbog toga signal koji nastaje u tijelu postaje mjerljiv. Nakon prestanka RF pulsa magnetizacija se vraća u stanje svoje prvotne orijentacije. Taj proces vraćanja u početno stanje se naziva relaksacija. Imamo dvije vrste relaksacije, T1 i T2, a one su osnovni parametri za dobivanje krajnje slike. Ovisno o duljini trajanja relaksacije imat ćemo različite signale i različiti slikovni prikaz tkiva u tijelu. Različitim trajanjem RF pulsa dobivat ćemo slike koje se više oslanjaju na T1 ili T2 parametre i na taj način ćemo moći bolje razlikovati oslikavana tkiva. Lokalizacija izvora signala iz tijela se postiže gradijentnim poljima. Magnetska rezonancija je neionizirajuća pretraga koja jako unaprjeđuje dijagnostičke mogućnosti. Jedina kontraindikacija za ovu vrstu pretrage su metalni umetci koji mogu uzrokovati veliku štetu na tkivu prilikom oslikavanja. Napredne mogućnosti u prikazu tkiva daju oslikavanju magnetskom rezonancijom nezamjenjivu ulogu u modernoj medicini.

oslikavanje magnetskom rezonancijom ; RF puls ; T1 relaksacija ; T2 relaksacija ; gradijenti polja ; metalni umetci ; neionizirajuća pretraga

nije evidentirano