hrvatski

Adekvatan unos kalcija i fosfora prehranom u funkciji smanjenja razvoja sekundarnoga hiperparatireoidizma kod bolesnika na hemodijalizi.

Kontrola serumskih fosfata i kalcija važna je za prevenciju i liječenje hiperfosfatemije i sekundarnog hiperparatiroidizma kod bolesnika na hemodijalizi. Osim pravilnog izbora količine i vrste namirnica, za odgovarajući unos kalcija, fosfora i proteina hranom bitan je i način pripreme i termičke obrade hrane. Svrha rada bila je utvrditi kako različiti načini pripreme i termičke obrade namirnica utječu na sadržaj kalcija, fosfora i proteina u gotovoj hrani. Dobiveni rezultati primijenjeni su u izradi preporuka i pripremi jelovnika koji optimiziraju sadržaj fosfora, kalcija i proteina za pacijenta na hemodijalizi. Standardnim AOAC metodama određen je sadržaj suhe tvari, proteina, kalcija i fosfora u krumpiru, svježoj i smrznutoj mrkvi, smrznutim mahunama, piletini, junetini, svinjetini, smrznutom osliću, tjestenini i riži prije i poslije pripreme i termičke obrade. Rezultati pokazuju da termička obrada većine ispitanih namirnica uzrokuje značajno smanjenje sadržaja fosfora bez značajnog smanjenja udjela proteina. Kod svježeg i zamrznutog povrća gubici fosfora su od 27% do 43%, kod različitih vrsta mesa 10%- 49%, tjestenine 7%, te riže 22, 8%. Sadržaj kalcija kuhanjem se povećava kod svih uzoraka, a smanjenje je utvrđeno samo kod pirjanja na ulju, povrća (8- 35%) i pilećeg mesa (12-40%). Kuhanje u vodi i pirjanje na ulju uz dodatak manje količine vode značajno smanjuje sadržaj fosfora bez utjecaja na sadržaj proteina u gotovoj hrani. Namakanje mesa u hladnoj vodi jedan sat prije termičke obrade doprinosi dodatnom smanjenju sadržaja fosfora. Na temelju dobivenih rezultata osmišljeni su novi jelovnici s optimiziranim udjelima kritičnih nutrijenata. Nastavak istraživanja obuhvaćao je 47 pacijenata koji su podijeljeni u eksperimentalnu (n=25) i kontrolnu skupinu (n=22). Svi su pacijenti dobili standardnu edukaciju o prehrani bolesnika na hemodijalizi. Ispitanici u eksperimentalnoj skupini prošli su dodatnu edukaciju o načinima pripreme i termičke obrade hrane za smanjenje sadržaja fosfora, zadržavanje proteina i odgovarajući sadržaj kalcija, te za vrijeme hemodijalize dobivali optimizirane jelovnike. Na početku i tijekom istraživanja, 12 mjeseci vršena su antropometrijska mjerenja, procijenjen je dnevni unos nutrijenata 7-dnevnim dnevnikom prehrane te su mjereni biokemijski parametri standardnim metodama. Tijekom jednogodišnje studije na pacijentima srednja promjena razine fosfata u serumu je smanjenje -0, 3 (-0, 4-0, 1) u eksperimentalnoj skupini i -0, 2 (-0, 5-0, 1) u kontrolnoj skupini. Albumini u serumu, nPCR i antropometrijski status bolesnika nije se značajno promijenio, a terapija vezačima fosfora značajno se smanjila u eksperimentalnoj skupini. Koncentracija PTH u plazmi u kontrolnoj skupini značajno se povećala nakon 6 (p=0.031) i 12 mjeseci (p=0, 035), dok se u eksperimentalnoj nakon 6 mjeseci značajno smanjila (p=0, 035), a nakon 12 mjeseci nije bila značajno promijenjena u odnosu na početak istraživanja (p=0.110). Doze terapije kalcitriolom u dužem vremenskom intervalu u obje skupine ostale su stabilne. Pružanje dodatne edukacije pacijentima na hemodijalizi o specifičnim metodama za pripremu i termičku obradu hrane i primjena preporuka kod pripreme obroka mogu smanjiti razinu serumskih fosfata, PTH u plazmi i doze terapije vezačima fosfora bez značajnog povećanja terapije kalcitriolom i negativnog utjecaja na prehrambeni status bolesnika. Optimiziranom prehranom može se umanjiti rizik od hiperfosfatemije i sekundarnog hiperparatiroidizma.

Fosfor ; hemodijaliza ; hiperfosfatemija ; kalcij ; proteini ; sekundarni hiperparatiroidizam ; terapija vezačima fosfora ; termička obrada hrane

nije evidentirano