hrvatski

Utjecaj sternokleidomastoidnoga mišića na protočnost unutarnje jugularne vene nakon disekcije vrata.

Klasična radikalna disekcija vrata je metoda kojom se odstranjuje limfni sustav vrata zajedno sa unutarnjom jugularnom venom, akcesornim živcem te sternokleidomastoidnim mišićem (SCM) zbog liječenja i kontrole metastatske bolesti u vratu. Suvremeno shvaćanje disekcije vrata podrazumijeva čuvanje svih važnijih anatomskih struktura u vratu u svrhu smanjenja morbiditeta i povećanja kvalitete života. Brojne su prednosti čuvanja unutarnje jugularne vene tijekom disekcije, iako jednostrano podvezivanje vene nije popraćeno značajnijim morbiditetom. Čuvanjem vene produžuje se operativni zahvat dok je u mnogim radovima opisana tromboza vene u kasnijem postoperativnom tijeku (od 0 do 30% slučajeva). U dosadašnjim radovima opisani su različiti faktori koji mogu dovesti do tromboze unutarnje jugularne vene. Temeljitom analizom dostupne literature, na početku našeg istraživanja, nije nađena niti jedna studija koja uzima u obzir čuvanje ili žrtvovanje SCM u odnosu na pojavu tromboze unutarnje jugularne vene. U ovom prospektivnom istraživanju usporedili smo utjecaj čuvanja i žrtvovanja SCM na protočnost i pojavu tromboze unutarnje jugularne vene nakon disekcije vrata. Također smo analizirali utjecaj postoperativne radioterapije i mikrovaskularne rekonstrukcije na protočnost i pojavu tromboze unutarnje jugularne vene nakon disekcije. U studiju je uključeno ukupno 70 unutarnjih jugularnih vena koje su podijeljene u 2 skupine. U prvoj skupini imali smo 47 slučajeva kod kojih je učinjena selektivna ili modificirana radikalna disekcija sa čuvanjem SCM, dok smo u drugoj skupini imali 23 slučaja kod kojih je učinjena selektivna ili modificirana radikalna disekcija sa žrtvovanjem SCM. Za mjerenje protočnosti korišten je Doppler ultrazvuk i to neposredno prije operacije (1. mjerenje), 1 do 2 tjedna nakon operacije (2. mjerenje), 3 do 4 mjeseca nakon operacije (3. mjerenje) i 9 do 12 mjeseci nakon operacije (4. mjerenje). Analizom dobivenih rezultata utvrdili smo značajno manji broj tromboza u skupini sa čuvanim SCM. Najveći broj tromboza nastao je u ranom postoperativnom periodu. U postoperativnom praćenju došlo je do ponovne uspostave protočnosti u velikom broju tromboziranih vena. Brzine protoka nisu se značajnije mijenjale. Volumni protok je bio značajno niži u ranom postoperativnom periodu u obje skupine te se postupno oporavljao u obje skupine. Postoperativna radioterapija i mikrovaskularna rekonstrukcija nisu utjecale na pojavu tromboze, na promjene brzine protoka niti na promjene volumnog protoka u obje skupine.

Disekcija vrata ; unutarnja jugularna vena ; sternokleidomastoidni mišić

nije evidentirano