hrvatski

Iznimka, a ne pravilo: Pristup visokom obrazovanju mladih odraslih u siromaštvu

Mladi koji odrastaju u siromaštvu suočavaju se s mnoštvom prepreka, uključujući i obrazovne, u prevladavanju društvenih nejednakosti. Umjesto da im predstavljaju kanal društvene mobilnosti, čini se da obrazovne putanje mladih lošijeg socio-ekonomskog položaja u hrvatskom kontekstu svjedoče prije svega o otežanom pristupu sustavu visokog obrazovanja i ograničenjima u ostvarenju potencijala srednjo-klasne budućnosti. U ovom se radu usredotočujemo na mlade koji dolaze iz posebno nepovoljnih socio-ekonomskih okolnosti i na njihove obrazovne ishode. Cilj rada je utvrditi kako vjerojatnost ulaska u sustav visokog obrazovanja mladih odraslih u siromaštvu prediktiraju dimenzije kulturnog kapitala i organizirane kultivacije. Pri tome smo usmjereni na dva istraživačka pitanja: (1) Kakav je položaj ove ranjive skupine mladih ljudi u hrvatskom obrazovnom polju? (2) Koje dimenzije kulturnog kapitala i organizirane kultivacije povećavaju njihovu vjerojatnost ulaska u visoko obrazovanje? Na temelju podataka iz dokumentacije centara socijalne skrbi i anketnog istraživanja provedenog 2016. godine, analiziramo obrazovne ishode 151 mlade osobe (18-29 godina) sa završenom osnovnom školom koji su barem dio svojih srednjoškolskih godina proveli u obiteljima primaocima socijalne pomoći. Kulturni kapital operacionaliziramo kroz njegove klasične konceptualizacije na tragu Bourdieua i DiMaggioa (roditeljsko sudjelovanje u aktivnostima visoke kulture, posjedovanje dobara visoke kulture) i kroz novije operacionalizacije kulturnog kapitala kao kulturnih resursa (posjedovanje obrazovnih resursa kod kuće). Organiziranu kultivaciju, što je, prema Lareau, strategija roditelja srednje klase koju obilježava proaktivni odnos prema školi i obrazovanju te usmjeravanje djece u njihovim obrazovnim putanjama, operacionaliziramo kroz roditeljsko pomaganje u osnovnoj školi, razgovore s roditeljima o stvarima vezanim uz školu te sudjelovanje u različitim tipovima izvannastavnih aktivnosti u srednjoj školi. Rezultati ukazuju na iznimno nepovoljan položaj ove posebno ranjive skupine mladih ljudi budući da ih je tek 25% ušlo u sustav visokog obrazovanja (bilo da sada studiraju ili su završili višu školu ili fakultet). Uspoređujući taj rezultat s rezultatom komparativne skupine mladih ljudi čije obitelji nisu bili primatelji socijalne pomoći tijekom njihovih srednjoškolskih godina, na obrazovne nejednakosti ukazuju i znatno manje šanse za ulazak u visoko obrazovanje mladih koji su odrastali u iznimno nepovoljnim socio- ekonomskim uvjetima u usporedbi s komparativnom skupinom. Ova značajna razlika opstaje čak i kada se kontroliraju akademska obilježja pojedinaca i njihovih roditelja. Rezultati logističkih regresija ukazuju da klasične dimenzije kulturnog kapitala, poput roditeljske participacije u aktivnostima visoke kulture i posjedovanje dobara visoke kulture, nemaju značajan učinak na obrazovne ishode mladih odraslih u siromaštvu. Štoviše, na vjerojatnost ulaska u sustav visokog obrazovanja dosljedno značajan učinak ima tek jedna dimenzija organizirane kultivacije: sudjelovanje u različitim tipovima izvannastavnih aktivnosti u srednjoj školi. Ovi rezultati doprinose razumijevanju prepreka koje mladima koji su odrastali u iznimno nepovoljnim socio- ekonomskim okolnostima otežavaju izlazak iz siromaštva kroz obrazovne putanje.

kulturni kapital, organizirana kultivacija, obrazovne nejednakosti, mladi odrasli u siromaštvu.

nije evidentirano