hrvatski

Uloga neposredno biranih načelnika i župana u poboljšanju kvalitete odnosa građana i lokalne i regionalne samouprave

Rad predstavlja teorijsku i empirijsku analizu odnosa građana i lokalne samouprave kroz prizmu institucije neposrednog izbora lokalnih izvršnih čelnika. Polazi se od šireg konteksta suvremenih uloga lokalne samouprave i proklamiranih ciljeva njenih suvremenih reformi. Institut neposrednog izbora analizira se kao dio reformi koje su imale za cilj osnažiti politički legitimitet lokalne samouprave i njezinu demokratsko-političku dimenziju. Predstavljanje i opisivanje koncepata na kojima se temelji odnos građana i lokalne samouprave, kao i instrumenata građanske participacije i odlučivanja kroz koje se koncepti operacionaliziraju, služi kao uvod u teorijsku obradu uloge neposredno izabranog načelnika prema građanima. On te odnose može unaprijediti, ali i unazaditi kroz tri dimenzije utjecaja: a) samu činjenicu neposrednog izbora ; b) svoje formalne ovlasti i institucionalni položaj u odnosu na druga lokalna tijela te c) kroz specifičan stil upravljanja i druge osobne karakteristike. U četvrtom se poglavlju prezentiraju, obrađuju i analiziraju rezultati empirijskog istraživanja koje je tijekom 2015. i 2016. provedeno na uzorku 160 načelnika i gradonačelnika hrvatskih gradova i općina. Na temelju njihovih stavova formulirani su zaključci o ulozi neposredno izabranih izvršnih čelnika u razvijanju institucija lokalne samouprave i lokalne demokracije u Hrvatskoj te se evaluira njihov utjecaj na položaj građana u odnosu na institucije lokalne samouprave.

lokalna izvršna tijela ; neposredan izbor ; načelnici ; građani ; lokalna samouprava ; lokalna demokracija

nije evidentirano