hrvatski

Utjecaj alternativne i konvencionalne terapije na promjenu sastava masnih kiselina u jetri dijabetičnih štakora

Šećernu bolest (diabetes mellitus, DM) karakterizira poremećaj metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina, a uzrokovana je smanjenim lučenjem ili smanjenom osjetljivošću tkiva na inzulin. Dijabetes tipa 1 (T1D) se odnosi na 5-10% svih slučajeva dijabetesa i obično se javlja u ranijoj životnoj dobi dok je tip 2 (T2D) prisutan u većini slučajeva i to u kasnijoj životnoj dobi. T1D je upalna autoimuna bolest u kojoj -stanice gušterače selektivno uništavaju stanice imunološkog sustava (hipoinsulinemija i hiperglikemija). T2D je povezana s pretilošću i metaboličkim sindromom. Inzulin je nadomjestna konvencionalna terapija u liječenju T1D, ali zbog nuspojava ove terapije je porastao interes za alternativnu fitoterapiju. U terapiji T2D koristi se više vrsta lijekova koji pokrivaju različite mehanizame djelovanja. Obećavajuće rezultate su pokazali bioaktivni fenolni spojevi koji mogu djelovati antioksidacijski, protuupalno, hipoglikemično i hipokolesterolemično. Prednosti mediteranskog stila života (maslina i njeni proizvodi) su poznate stoljećima i korištene u sprječavanje i liječenje različitih metaboličkih sindroma. U ovom istraživanju sam pratila sastav masnih kiselina u jetri dijabetičnih (T1D) i dijabetičnih/pretilih (T2D) štakora te učinak polifenola lišća masline na sastav masnih kiselina jetre u dijabetičnih (T1D) štakora. T1D je izazvan injiciranjem (i.p.) streptozotocina (SZT), a pretilost/T2D je izazvana visoko-masnom hranom (HFD). Dijabetički štakori (T1D) su tretirani ekstraktom lišća masline (512, 768 i 1024 mg/kg) te inzulinom. Sastav masnih kiselina (FAME) određen je u homogenatu jetre korištenjem plinske kromatografije. Statistička analiza provedena je Mann-Whitney U-testom i Kruskal-Walis testom primjenom programa Statistica. Značajne razlike masnih kiselina i omjera su pronađene u dijabetičnih štakora (T1D) u odnosu na kontrolnu skupinu (16:1, 18:2, 20:2, 20:4, 20:5, 24:0, 22:6, n-6, n-3, n-6/n-3, desaturaza delta-5 (D5D), 16:1/16:0, 16:1/18:1, 20:4/22:6, 18:2/20:4). Terapija ekstraktom polifenola maslinova lišća značajno mijenja razine 16:0, 16:1, 18:0, 18:1, 18:2, 18:3, 20:2, 20:3, 20:4, 24:0, n-3 jednostruko-nezasićenih (MUFA) masnih kiselina, omjera 18:2/20:4, 16:1/16:0, 16:0/18:0, 16:1/18:1 i n-6/n-3 te stearoil-CoA desaturaze 1 (SCD1) i elongaze 6 (Elovl6) u jetri dijabetičnih štakora. Terapija inzulinom značajno mijenja razinu 16:0, 16:1, 18:2, 20:1, 20:2, 20:3, 24:0, 22:5, n-6 i n-3 masnih kiselina, omjera 18:2/20:4, 16:1/16:0, 16:0/18:0, 16:1/18:1 i n-6/n-3 te Elovl6 i D5D u jetri dijabetičnih štakora. Zabilježena je značajna razlika u razini 16:1, 18:3, 20:4, 24:0, 22:5, 22:6, n-6, n-3 i višestruko-nezasićenih (PUFA) masnih kiselina, omjera 16:1/16:0, 16:1/18:1, 20:4/22:6, n-6/n-3 i PUFA/SFA te desaturaza delta-6 (D6D) u jetri dijabetičnih štakora sa T1D i T2D. Iz navedenog se može zaključiti da dijabetes tipa 1 i 2 mijenjaju metabolizam masnih kiselina u jetri štakora. Pronađene su značajne razlike u metabolizma masnih kiselina u tipu 1 i 2 dijabetesa. U odnosu na terapiju inzulinom, terapija polifenolima lišća masline značajno mijenja razinu n-6 i MUFA te ključne enzime u metabolizmu masnih kiselina, SCD1 i D6D.

polifenoli ; diabetes ; list masline

Potpora SuRi br. 13.11.1.1.02.: