hrvatski

Distanazija ; medicinski, javno zdravstveni, moralni i humanitarni problem, kako ga riješiti ?

Distanazija se događa uvijek ako je nastavak liječenja povezan s dodatnim bolovima i patnjom kada se u stvari uništava dostojanstvo /dignitet bolesnika, a to se događa kad se liječi ono što se zna da je neizlječivo ili kada se pomaže pacijentu zbog znanosti same po sebi. Bolnice su često mjesto provođenja distanazije, zasebni smještaj palijativnih bolesnika znači da će umrijeti, dežurni liječnici- češće provode distanaziju da „ne bi bili odgovorni za smrt“, a monitoring takvih pacijenata ustvari je traženje razloga za produžavanje agonije. Primarni cilj medicinskih postupaka je ublažiti bol i patnju kada je medicinski tretman beskoristan, a smrt neizbježna. Između, s jedne strane eutanazije (skraćenja života), a s druge strane distanazije (produženja agonije, patnje i odgađanje smrti), prema mišljenju mnogih bioetičara treba pronaći srednji put, ortotanaziju. Grčkim prefiksom "orto" – korektan, govori se o dostojanstvenoj smrti "u pravo vrijeme", bez skraćenja života, ali i bez dodatnih patnji. Treba promicati humanu pravovremenu smrt, ne provoditi ni postupke ubrzavanja niti usporavanja smrti, omogućiti terminalnom bolesniku održanje digniteta do smrti te misliti na dobrobit pacijenta u zadnjem stadiju bolesti. Izlaz je u dobroj palijativnoj skrbi i hospicijima gdje se ne bori protiv smrti. Čovjeku treba dozvoliti umrijeti, ne primjenjujući ni eutanaziju, ni distanaziju.

umiranje, distanazija, medicinski, javnozdravstveni, moralni

nije evidentirano