hrvatski

Zaslađivači u bazenskim vodama

Javni su bazeni zamišljeni kao prostori rekreacije, no sve je očiglednije da česti odlasci u bazenske prostore nose javnozdravstveni rizik. Taj je rizik najveći za djecu i za profesionalne radnike čiji posao podrazumijeva svakodnevni boravak u bazenskom prostoru. Poseban je problem kvaliteta bazenske vode i okolnoga zraka, koja se smanjuje s povećanjem broja kupača. Tijekom boravka ispuštaju su mjerljive količine znoja, sline, epitelnih stanica kože i kozmetike u bazensku vodu, koja s vremenom postaje upitne kvalitete. Navedene izlučevine su neizbježne, no velik udio u onečišćenju bazenskih voda čini i urin. Bez obzira na kućni red i kulturu kupača, urin je redovit sastojak bazenskih voda. Mnogi spojevi dušika (urea, amonijak, aminokiseline, kreatinin), koji se nalaze u urinu, završavaju u otvorenim i zatvorenim bazenima. Budući da se bazenske vode redovito kloriraju, u reakcijama dušikovih spojeva i klora nastaju hlapljivi i iritirajući kloramini. Posebno je štetan plinoviti trikloramin za koji je dokazano da izaziva iritacije očiju i pluća, a dugotrajno izlaganje dovodi do astme. Upravo je trikloramin produkt kloriranja koji bazenskim prostorima daje karakterističan miris »klora«. Više od stotinu kemijskih spojeva otkriveno je u bazenskim vodama, među kojima neki imaju mutagena svojstva: trihalometani, kloroctena kiselina, halonitrometani… S pravom se govori o bazenima kao kemijskim kaljužama.

acesulfam, kloriranje, higijena

nije evidentirano