hrvatski

Biotest metode za dokazivanje rezidua herbicida u tlu

Primjena zemljišnih herbicida ima za cilj postizanje produljenog (rezidualnog) učinka u suzbijanju korova tijekom vegetacijske sezone. Budući da osigurava zaštitu usjeva od korova tijekom duljeg vremena, rezidualnost smatramo poželjnim svojstvom. No i pored pozitivnih učinaka, rezidualni herbicidi imaju niz nedostataka. Rezidualni herbicidi, naročito rezidue onih herbicida koji u tlu ostaju u aktivnom obliku dulje od godine dana, mogu štetno djelovati na iduće kulture u plodoredu i na taj način znatno ograničiti plodored. Koliko će se dugo neki herbicid zadržati u tlu izravno ovisi o činiteljima koji utječu na razgradnju i premještanje aktivne tvari s mjesta primjene. Među najvažnijim takvim činiteljima jesu fizikalno-kemijska svojstva herbicida, svojstva tla (sadržaj i tip koloida tla, pH i prisutne populacije mikroorganizama) i vremenske prilike (temperatura i vlažnost). Ti činitelji, izravno ili neizravno, a najčešće u interakciji, utječu na ponašanje herbicida u tlu. Kad postoji sumnja da bi rezidue nekog herbicida mogle oštetiti iduću kulturu u plodoredu, dva su načina s pomoću kojih se može predvidjeti ta opasnost: kemijskom analizom uzoraka tla ili metodom biotesta. Kvantitativna analiza uglavnom se provodi kemijskim metodama, a biološko testiranje provodi se mjerenjem biološkog odgovora biljke na prisutnost herbicida. Glavne prednosti biotesta nad skupim kemijskim analizama jesu jednostavnost izvođenja, reproduktivost i niska cijena. Osim toga, primjenom biotesta dobiva se pouzdan odgovor o ostatcima herbicida koji su određenoj biljci dostupni te odgovor da li ti ostatci izazivaju fitotoksičnost.

herbicidi, rezidui, fitotoksičnost, plodored, biotest

nije evidentirano