hrvatski

Bauhaus – Umjetnost tekstilne radionice

Bauhaus, akademija likovnih umjetnosti i škola za umjetnost i obrt, djelovala je u razdoblju od 1919. do 1933. godine u Weimaru, potom Dessau i Berlinu. S ciljem povezivanja svih likovnih umjetnosti, škola je slijedila stope Williama Morrisa i Arts & Crafts pokreta, Deutsche Werkbunda i udruženja raznih zanata, kako bi sjedinila umjetnost, obrt i industriju, te kako bi se zadovoljile potrebe društva i stvorila masovna proizvodnja visoke estetske vrijednosti. Unatoč svom kratkom postojanju, ostavila je velik trag u modernom konceptu dizajna i temeljima za učenje dizajna u 20. stoljeću. Metodički pristup koji se učio u Bauhausu izvršio je jedinstven utjecaj na kasnije naraštaje. Osim uvodnog kolegija i teorijskog dijela nastave, polaznici su kroz radionice bili poticani na kreativnost, eksperimentiranje te praktičnu primjenu znanja, od slikarstva, keramike, metala, stakla, drva, do grafike, fotografije i tkanja. U tkalačkoj radionici učile su, a neke kasnije i predavale, Anni Albers, Marli Ehrman, Otti Berger, Friedl Dicker, Grete Reichert, Gunta Stölzl itd. Nakon završetka školovanja svaka je studentica mogla samostalno voditi cjelokupni proces proizvodnje tekstila, od dizajniranja i bojadisanja do tkanja. Dolaskom nacional-socijalista na vlast, škola je prestala s radom, no paradoksalno jest to što je izolacija Bauhausa povećala njegov međunarodni utjecaj jer mnogi su majstori iz te škole njezine ideje kasnije prenijeli po cijelome svijetu.

Bauhaus, tekstilni dizajn, modernizam

nije evidentirano