hrvatski

Duhovna skrb umirućih i ožalošćenih u sklopu palijativne medicine

Posljednjih se godina, nemoćnošću medicine da djelotvorno odgovori na sve veći broj neizlječivih bolesnika u terminalnom stadiju, javlja intenzivnija potreba za uspostavom palijativne medicine. Udružene palijativne komisije diljem svijeta i Svjetska zdravstvena organizacija stavljaju sve veći naglasak na nužnost primjene duhovne skrbi u okviru bio- psiho-socijalnog pristupa zdravstvene zaštite kao njenog integrativnog dijela. Umirućim bi se bolesnicima trebalo omogućiti holističko ublažavanje tjelesne boli i psihološke patnje medicinskom, ali i duhovnom skrbi, kako bi im se poboljšala preostala kvaliteta života i dostojanstvenije umiranje, a kod njihovih bližnjih omogućilo osmišljenije prihvaćanje egzistencijalnih gubitka i neizbježne smrti. Stoga ova rad želi prikazati doživljaj smrti iz teološke perspektive s naglaskom na duhovnim potrebama umirućih i ožalošćenih te pokušati uvidjeti: može li duhovna skrb u sklopu palijativne skrbi imati učinak na specifična obilježja tjelesne dekadencije i depresivnosti umirućih kao i psihološke morbidnosti njihovih bližnjih? Može li religioznost ponuditi neki vidik terapijskog djelovanja „duhovne medicine“ za ublažavanje fizičkih bolova i psihičke patnje? Taj pastoralni poticaj katolička Crkva svrstava u svoje temelje pastoralnog poslanja homo patientsu. Kršćanska vjera ne potiskuje smrt ; niti umanjuje njezino značenje. Smrt uvijek predstavlja eshatološki misterij, ali i duhovnu rezistenciju. Nošeni duhovnom snagom krjeposti vjere u Kristovo otkupljenje i uskrsnulog Gospodina "mi ne tugujemo kao ostali koji nemaju nade" (1 Solunjanima 4, 13).

palijativna medicina, holistički pristup, pastoral Crkve, duhovna skrb, dostojanstveno umiranje

nije evidentirano