hrvatski

Biblijski temelji u odabranim pjesmama Kranjčevića, Šimića i Ujevića

U hrvatskoj su književnosti od početaka do danas prisutne biblijske teme i motivi ; ovaj rad istražuje biblijske temelje u Kranjčevićevu Mojsiju, Šimićevu Raspeću i Mariji te Ujevićevoj Svakidašnjoj jadikovci. Kranjčević je duboko impresioniran Mojsijevim starozavjetnim likom. Uz postojeća, pridodaje mu nova značenja čime pokazuje da nadahnuto i kreativno čita biblijski tekst. U pjesmi Raspeće Šimić prikazuje Isusovo razapinjanje, ne spominjući mu ime. Usredotočuje se na Raspetoga kao čovjeka boli, kao nevinoga osuđenog patnika. U pjesmi Marija pak naglašuje »osobno« i »općeljudsko« majčinstvo Kristove majke. Raspeće prikazuje na iznimno ljudski način, otkrivajući Marijinu najdublju bol zbog sinove patnje. U Ujevićevoj Svakidašnjoj jadikovci lirski se subjekt, koji traži smisao svoga »pečalnog lutanja«, poistovjećuje sa Sinom u kojem prepoznajemo jobovsku poziciju čovjeka – stradalnika, odjeke Jeremijinih tužaljki, Sina Čovječjega, kao i samoga pjesnika. Lirski su subjekti analiziranih pjesama u stalnome dodiru s transcendentnim i univerzalnim, mučeni pitanjima i duševnim nemirima.

biblijski temelji ; Mojsije ; Raspeće ; Marija ; Svakidašnja jadikovka

nije evidentirano