hrvatski

Odijevanje i problematika identiteta: analiza filma “Odbjegli Django” Quentina Tarantina

U ovom radu nastojala sam prikazati izravne poveznice izgradnje kolektivnih ili individualnih identiteta i mode. Analizom filma Odbjegli Django, istraživanje se baziralo na popularnom mediju i prikazu odjevne prakse kroz dizajn i odabir kostima glavnog lika. U filmu je tijelo u izravnoj vezi s njegovim izvanjskim materijalnim aspektom – odjećom – a promjena odjeće prati izgradnju različitih identiteta. Ti identiteti su, između ostalog, definirani i društvenim okolnostima, prostorom i vremenom koji okružuju pojedinca, a odjeća je način ujedinjavanja tih elemenata u jednu vizualnu cjelinu i prikaz psihološkog napredovanja glavnog lika. Ljudsko tijelo, afirmirajući određeni stil i koristeći modne simbole, zauzima različite razine značenja. Ova analiza pokušala je odvojiti odjeću od površnog fenomena i definirati je kao sredstvo komunikacije, kao vizualni jezik koji omogućava izražavanje na kreativan način. Kroz proučavanje glavnog lika, Djanga i njegovo kretanje kroz radnju filma, možemo primijetiti značajan napredak od njegova početnog, jednodimenzionalnog identiteta roba, prema kompleksnoj individui koja postupno biva definiranom sve zamjetnijim integritetom i samopouzdanjem. Odjeća je u našem slučaju bila medijem kroz koji smo proučavali pobjedu nad predrasudama i odvajanje od kulturalnih stereotipa. Određen društvenom situacijom vremena u kojem se nalazi i, dakako, osobnim usudom, Django kao rob izaći će iz opresivnog sustava uz pomoć neočekivanog prijatelja, a situacije kroz koje prolazi kao slobodan čovjek pomoći će mu u konstruiranju izabranog identiteta. Razvojem njegova lika, odabir odjeće se kretao u tri smjera. Prvi, u vrijeme neslobode i inferiornosti, bio je odjeven u odjeću karakterističnu za robove. Tada je bio dijelom potlačene skupine što je generički bila određena svojevrsnom antimodom, radničkom odjećom čija je funkcija uz olakšano kretanje bila i prepoznavanje sloja kojem pripada. Drugi smjer bio bi razlikovni, diferencijacijski, na koji smo podsjetili kroz Simmelovu teoriju odjeće kao društvene diferencijacije. Django je u svom plavom odijelu izdvojen od okruženja, ali prije svega zbog vlastita izbora, ne zbog onoga nametnutog. Potom, pratimo izgradnju svijesti i proces istraživanja sama sebe, prijelaznu fazu koja će dovesti središnju figuru filma do posljednjeg, trećeg smjera. Django kao lik kauboja prevladat će svoje traume i aktualnu društvenu situaciju, te će, odvojen od opresivnih normi, izgraditi konačan identitet u odijelu tipičnoga zapadnjačkog američkog kauboja. On tada postaje ideal skupini kojoj je nekada pripadao, a pod lažnim identitetom kao borca za opće ciljeve slobode, on gradi vlastiti identitet u ostvarenju strogo osobnih ciljeva.

“Odbjegli Django”, film, identitet, moda, odijevanje

nije evidentirano