hrvatski

Antun Gustav Matoš kao instrumentalist i glazbeni pisac

Sagledavajući stvaralaštvo i ostavštinu Antuna Gustava Matoša, glazbena umjetnost nezaobilazan je segment njegove osobnosti i važna dimenzija njegovog književnog stvaralaštva. Primarni interes za glazbenu umjetnost došao je zasigurno iz Matoševe obitelji u kojoj je odrastao uz oca kapelnika zagrebačke crkve Sv. Marka, sestru Danicu koja je stasala u profesionalnu opernu pjevačicu i pijanisticu te brata Leona, vrsnog violinista amatera. Arhiv Hrvatskog glazbenog zavoda ishodišni je izvor dokumenata i materijala o prvoj Matoševoj glazbenoj naobrazbi stečenoj upravo na glazbenoj školi Hrvatskog glazbenog zavoda. Matoševu formalnu glazbenu naobrazbu ne smije se zanemariti, kao ni činjenicu da je kao instrumentalist–violončelist svirao u orkestru Beogradskog pozorišta, iskoristivši svoje izvođačke sposobnosti u pragmatične svrhe, čime je došao na sam „prag glazbenog profesionalizma“ . Glazbene zakonitosti kojima su ga podučavali u ranoj mladosti reflektirale su se i na njegovo književno stvaralaštvo, posebice u njegovim kritikama, esejima, zapisima o glazbi i pjesmama, što će se u ovomu radu pokazati na određenim primjerima. Analiza onog dijela Matoševe ostavštine koji svjedoči o plodonosnom glazbenom piscu pokazat će njegov utjecaj na glazbenu kritiku u nas, te prikazom njegovih zapisa o glazbi i glazbenicima prve polovine 20. stoljeća osvijetliti utjecaj Antuna Gustava Matoša na glazbenu historiografiju uopće.

Antun Gustav Matoš, glazba, glazbena kritika, violončelo

nije evidentirano