hrvatski

Igra zvuka i prostora

Na nekom koncertu slušatelj uživa u zvuku koji reproduciraju različita glazbala. Kakva mora biti koncertna dvorana da bi oku bila lijepa a da se zvuk u njoj osjeća ugodno? Postoje mnogi prostori u kojima je zvuku neugodno, u kojima se kristalno čist i jasan ton lomi, reflektira i pretvara u kakofoniju i tada se zvuk srami što kao nepogoda udara o bubnjić slušatelja, koji se mršti i ljuti na zvuk kao da je krivica njegova. Zadaća je arhitektonske akustike da prostor učini i oku i uhu ugodnim, a to nije nimalo lak zadatak, pri kojem se moraju zadovoljiti mnogi jednakovažni uvjeti. U prostoru ne smije biti vanjske buke, jeke, ne smije nastajati ni rezonancija. Zvuk na svakom mjestu u prostoru mora biti iste glasnoće, a odjek tako malen da ne bi došlo do preklapanja uzastopnih tonova. Osim toga na svojstva zvuka u prostoru utječe vrsta materijala, raspored elemenata interijera i oblik samog prostora/dvorane. Posebno je teško ispuniti uvjet što kraćeg odjeka (early reflections) od cca 80 ms nakon prvobitnog tona, koji između prvog tona i njegovog ekvivalentnog odjeka mora biti što kraći, kako bi slušatelj imao osjet blizine zvučnog izvora. Kako oblik prostora/ dvorane utječe na zvuk? Koja je uloga bočnih stijena i stropa? Zašto je zvukova ekipa za tulum drvena, hrapava, vapnenasta? Zašto ga groznica trese od metala, betona i nepravilnih oblika? Zašto je zvuk najsretniji u amfiteatru u Epidauru, kad mu se posreći da tamo nastupa? Na sva ova pitanja i još nešto više, odgovorit će vam zvuk igrom u prostoru.

zvuk, ton, koncertni prostor, odjek, amfiteatar u Epidauru, materijali, oblici i konstrukcije koncertnih dvorana

nije evidentirano