hrvatski

Razvoj Fichteova jenskoga sustava transcendentalne filozofije u kontekstu pokantovskih rasprava

Fichte je Kantov transcendentalni obrat u filozofiji, prikazan u Kantovim trima kritikama, prvi dosljedno izveo u sustav transcendentalne filozofije. Pritom nije ostao vjeran slovu Kantove filozofije, nego onomu što je smatrao njenim duhom. Kako sam rano svjedoči, na to su ga potakle oštre Schulzeove i Maimonove skeptičke kritike transcendentalne filozofije i Reinholdova pokušaja njena utemeljenja i usustavljenja, na koji se Fichte izravno nadovezao. Pritom su posebno zanimljiva filozofijska zbližavanja i razilaženja Fichtea i Jacobija. Svrha rada je kontekstualna rekonstrukcija svih glavnih misaonih poticaja i utjecaja na stvaranje i oblikovanje ranoga i kasnoga jenskoga prikaza Fichteova sustava znanstvoslovlja ili znanosti o znanju. Takva rekonstrukcija treba omogućiti precizno razumijevanje Fichteovih misaonih izvoda i formulacija filozofijskih problema, načela i rješenja. Metode istraživanja su genetičko- evolutivna, kontekstualno-hermeneutička i filozofsko- interpretativna. Rezultat je razrađena dinamička slika razvoja Fichteova mišljenja u kontekstu živih filozofskih rasprava izazvanih Kantovom filozofijom koje su dovele do razvoja njemačkoga idealizma. Tomu razvoju Fichte je dao odlučan doprinos. Studiozno proučavanje pokantovskih rasprava pokazuje da Fichte duguje Reinholdu potragu za prvim načelom cjelokupne filozofije, Schulzeu i Maimonu poticaj da ga formulira u načelo apsolutnoga samopostavljujećega Jastva kao izraza autonomije uma. Osnovna razlika Fichteove filozofije od Kantove njeno je slaganje s Jacobijevom kritikom pojma stvari o sebi.

Johann Gottlieb Fichte ; nauka o znanosti ; transcendentalni idealizam ; subjekt-object ; apsolutno Jastvo ; Immanuel Kant ; Friedrich Heinrich Jacobi ; Karl Leonhard Reinhold ; Gottlob Ernst Schulze ; Salomon Maimon

nije evidentirano