hrvatski

Neuroimunološki pokazatelji ishemije u bolesnika s ishemijskom cerebrovskularnom bolesti

Cilj istraživanja: Ciljevi istraživanja bili su utvrditi promjene udjela pojedinih leukocitnih subpopulacija i udio regulacijskih stanica T (T reg) u perifernoj krvi, odrediti koncentracije MCP-1, proupalnih citokina (IL-1β, TNF-α i IL-6) i protuupalnih citokina ( IL-10, TGF-β) u plazmi te odrediti koncentracije VMA i HVA u urinu kod bolesnika s TIA-om i IMU-om. Dobivene podatke postavili smo u korelaciju s tijekom te konačnim ishodom bolesti korištenjem NIHSS-a prvog, trećeg i sedmog dana bolesti u svih ispitanika te NIHSS-om, mRS-om i Barthelovim indeksom nakon 90 dana od nastupa IMU-a. Materijali i metode: U ovu prospektivnu studiju bili su uključeni bolesnici (Tablica 1.) s IMU-om, podijeljeni u tri skupine: bolesnici s tranzitornom ishemijskom atakom (TIA), bolesnici s lakšim IMU-om (NIHSS ≤12) i bolesnici s težim IMU-om (NIHSS>12). U studiju je uključeno ukupno 126 ispitanika, u svakoj skupini po 42 bolesnika. Kontrolnu skupinu (42 ispitanika) činili su zdravi dobrovoljni davatelji krvi i urina iste zastupljenosti prema dobi i spolu. Kompletna krvna slika učinjena je na hematološkom analizatoru te C-reaktivni protein na biokemijskom analizatoru. Fenotipska obilježja limfocita T (CD3+/CD4+, CD3+/CD8+), limfocita B (CD5+/19+) te stanica NK (CD3-/CD16/56+, ) kao T regulacijskih (CD4+CD25+Foxp3+) i CD11b+ stanica, analizirana su metodom imunofenotipizacije na FACS Calibur protočnom citometru. Koncentracija VMA i HVA u urinu ispitivana je metodom tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (prema engl. high performance liquid chomatography - HPLC) s elektrokemijskim detektorom. Koncentracija IL-1β, TNFα, i MCP-1 te IL-6, IL-10, TGF-β u plazmi bolesnika, ispitivana je enzimatsko-imunokemijskom metodom (prema engl. Enzym Linked Immuno Sorbant Assay - ELISA). Rezultati: Zabilježen je postupan lagani pad vrijednosti limfocitne populacije (CD3-/CD16+/CD56+) u skupini bolesnika s lakšim MU-om i sedmog dana vrijednost je izrazito ispod referentne vrijednosti. Statistički značajna razlika izmjerena je sedmog dana u odnosu na treći dan u bolesnika s težim MU-om i TIA-om. Kod bolesnika s NIHSS >12, zabilježeno je statistički značajno povišenje broja monocita sedmoga dana. Koncentracija MCP-1 u plazmi koja je bila inicijalno povišena, snižena je trećeg dana kod pacijenta s NIHSS > 12 te nakon toga povišena i obnovljena sedmoga dana. Negativna korelacija između broja monocita i koncentracije MCP-1, zabilježena je trećeg dana nakon MU-a. Povišene vrijednosti MCP-1 sedmoga dana, povezane su s višim prijednostima mRS-a (što ukazuje na teži ishod) 90-og dana nakon IMU-a u pacijenata s NIHSS >12. Dobiveni rezultati kod bolesnika s lakšim (NIHSS ≤ 12) i težim (NIHSS > 12) MU-om govore u prilog neuroprotektivnom djelovanju proupalnog citokina IL-1β, sukladno povišenju koncentracije tijekom svih triju dana mjerenja. Rezultati vrijednosti proupalnog citokina TNF-α za bolesnike s lakšim MU-om ( NIHSS ≤ 12) prvog dana bolesti, u pozitivnoj su korelaciji sa stupnjem invaliditeta što ide u prilog njegovoj neurotoksičnoj ulozi. Trećeg i sedmog dana bolesti dolazi do pojave negativne korelacije, odnosno do povišenje koncentracije TNF-α obrnuto proporcionalno stupnju invaliditeta te ga možemo smatrati neuroprotektivnim markerom prognoze MU-a. Kod bolesnika s težim MU-om, koncentracija TNF-α u pozitivnoj je korelaciji sa stupnjem invaliditea, što govori u prilog neurotoksičnosti. U skupini bolesnika s lakšim MU-om (NIHSS ≤ 12), prisutna je pozitivna korelacija koncentracije proupalnog citokina IL-6 sa stupnjem inavalidnosti, što govori u prilog neurotoksičnosti. Kod bolesnika s težim MU-om (NIHSS > 12), dobivene vrijednosti koncentracije IL-6 prvog, trećeg i sedmog dana bolesti u negativnoj su korelaciji sa stupnjem invaliditeta 90-og dana bolesti te ga možemo smatrati neuroprotektivnim markerom prognoze krajnjeg stupnja invaliditeta. Vrijednosti protuupalnog citokina IL-10 kod bolesnika s lakšim MU-om (NIHSS ≤ 12) prvog, trećeg i sedmog dana bolesti, u pozitivnoj su korelaciji sa stupnjem inavliditeta 90-og dana bolesti, što ne potvrđuje njegovu protuupalnu ulugu pri IMU-u, dok bolesnici s težim MU-om pokazuju negativnu korelaciju tijekom svih triju dana mjerenja, potvrđujući protuupalnu ulogu. Koncentracija TGF beta kod bolesnika s lakšim MU-om (NIHSS ≤ 12) prvog i sedmog dana bolesti te kod bolesnika s težim MU-om udarom tijekom svih triju dana mjerenja, u pozitivnoj su korelaciji sa stupnjem invaliditeta, što ne ide u prilog njegovu protuupalnom djelovanju. Kod pacijenata s težim MU-om, vrijednosti VMA i HVA povišene su trećeg dana nakon IMU-a, za razliku od bolesnika s blažim IMU-om i TIA-om kod kojih su vrijednosti snižene. Bolesnici kod kojih su vrijednosti HVA i VMA snižene trećeg dana u usporedbi s prvim danom od nastupa IMU-a, imaju niži stupanj invaliditeta 90-og dana, za razliku od bolesnika kod kojih se vrijednosti povisuju. Zaključci: Neuro-imunološke pokazatelje ishemije u bolesnika s ishemijskom cerebrovaskularnom bolesti možemo koristiti kao rane prognostičke biološke indikatore težine bolesti kod bolesnika s IMU-om, kao i potencijalne pretkazatelje razvoja bolesti te indikatore rezultatata liječenja. Buduća istraživanja mogu pripomoći razvoju terapijske molekule u svrhu imunološke manipulacije.

Cerebrovaskularna bolest ; Citokini ; Imunodepresija ; Imunokompetentne stanice ; Ishemijski moždani udar ; Mikroglija ; Pokazatelji ishemije

nije evidentirano