hrvatski

Religioznost, nereligioznost i neke vrijednosti mladih

Prema iznesenim podacima o istraživanim dimenzijama religioznosti, mladi danas iskazuju mnogo veću religioznost nego prije petnaestak godina. Porast je utvrđen u svim istraživanim dimenzijama: konfesionalna samoidentifikacija povećala se za 26%, religijska samoidentifikacija za 40%, sudjelovanje u religijskoj praksi povećalo se za 25%, a podaci o prihvaćanju vjerovanja (iako ne "striktno" komparabilni) upućuju na to da je u ovoj dimenziji došlo do najvećeg povećanja. Međutim, podaci o razlici utvrđenoj na interdimenzionalnoj razini, od najveće rasprostranjene konfesionalne samoidentifikacije (88% katolika) do najmanje rasprostranjene obvezne religijske prakse (24%), pokazuju da mladi ne odstupaju u tom smislu od ostale "odrasle" populacije. I kod njih dominiraju oblici tradicionalne religioznosti, dok je aktualna religioznost manje razvijena. S obzirom na sociodemografske pokazatelje, odrednice njihove veće religioznosti su prije svega ambijentalne i socijalizacijske, u smislu više tradicionalnog ili više modernog ambijenta i načina života. Mladi su u značajnom opsegu religijski socijalizirani i u obitelji i kroz vjeronauk, a isto tako odgajaju (ili su spremni odgajati) i svoju djecu, motivirani najviše potrebom održanja vjere, ali i pozitivnim odgojnim utjecajem koji prepoznaju u religiji. Na razini vrijednosti (kao što uostalom paralelno prihvaćaju crkvena i izvancrkvena vjerovanja) mladi očito ne doživljavaju nespojivim smatrati se religioznima, a imati stavove suprotne stavovima svoje religije i crkve u području seksualnosti i morala. Sekularne ideje i vrijednosti usvajaju se i egzistiraju uz religijske vrijednosti, što ukazuje na svojevrsni vrijednosni relativizam, odnosno na istovremenu zastupljenost vrijednosnih orijentacija koje na teorijskoj razini mogu biti sasvim suprotne. Povijesno prisutna i široko rasprostranjena tradicionalna crkvena religioznost u Hrvatskoj, izmijenjeni položaj religije i crkve u društvu, sloboda iskazivanja religioznosti, institucionalno podupiranje religiozne orijentacije usmjereno upravo na mlade kroz uvođenje konfesionalnog vjeronauka u škole, te odrastanje u društvu opterećenom tragičnim ratnim zbivanjima, društvu neujednačenog društvenog i političkog "razvoja", siromaštva i konfuzije, te suženih perspektiva posebno za mlade - društvene su "koordinate" tako narasle religioznosti. U nedostatku drugih ponuđenih koherentnih vrijednosnih uporišta, ne možemo ne zapitati se nije li tako narasla religioznost mladih (a i ostale populacije) velikim dijelom upravo izraz prihvaćanja jedinog "ponuđenog" tradicionalnog vrijednosnog (nacionalno-religijskog) identifikacijskog obrasca? U mjeri u kojoj je religioznost dio obiteljske i šire kulturne i nacionalne tradicije, te poticaja koji su u tom smislu dolazili ili dolaze iz društva i crkve, može se pretpostaviti i stabiliziranje vjerničke strukture mladih. No istovremeno bi se takva religioznost mogla naći pred velikim izazovima s kojima se u zapadnim modernim (i postmodernim?) društvima već našla.

religioznost, nereligioznost, mladi, vrijednosti, Hrvatska

nije evidentirano