hrvatski

U potrazi za Lizom: konvencionaliziranost frazema s antroponimskom sastavnicom

U skupinu temeljnih obilježja koja određuju frazem frazeološke su teorije uvrstile konvencionaliziranost, odnosno ustaljenost. Do ustaljivanja frazema dolazi njegovim ponavljanjem i dugotrajnom, razmjerno učestalom uporabom pri čemu on postaje dio jezične svakodnevice, odnosno kognitivne gramatike govornika. U ovome se radu istražuje konvencionaliziranost frazema s antroponimskom sastavnicom. Konkretno, ispituje se pretpostavka da osobno ime kao sastavnica utječe na stupanj i održavanje ustaljenosti frazema, s obzirom na to da motivacija značenja takvih frazema sa sinkronijskoga gledišta najčešće nije vidljiva. Jedan je od takvih frazema (biti očišćen i dotjeran) kao Lizino oko. Bilježi ga jedan hrvatski rječnik u kojemu se javljaju i prvi prinosi frazeografskoj praksi kod nas – Benešićev Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića. Drugi ga hrvatski frazeološki rječnici ne bilježe, a pretraga računalnih korpusa hrvatskoga jezika također ne daje rezultate. U radu se istražuje put konvencionaliziranosti toga frazema i koja je pritom uloga osobnoga imena u njegovu sastavu.

Frazeološka obilježja, konvencionaliziranost, antroponim, motivacija značenja, rječnik

nije evidentirano