hrvatski

Sindrom solitarnog gornjeg sredinjeg inciziva - prikazi slučajeva

Sindrom solitarnog gornjeg središnjeg inciziva ekstremno je rijetka i jedinstvena razvojna anomalija. Najznačajniji nalaz sindroma je prisutnost jednog gornjeg središnjeg inciziva, prisutnog u mliječnoj i trajnoj denticiji, smještenog na središnjem dijelu alveolarnog grebena maksile. Često je prisutna i nazubljena (pseudonotched) gornja usnica s nejasnim frenulumom, malformacije palatinalne suture, nepce u obliku slova V i nedostatak papile incizive. Sindrom se može pojaviti kao izolirani nalaz, ali češće ga prate i druge sistemske abnormalnosti. Abnormalnosti mogu zahvatiti središnje strukture glave, kranijalne kosti, maksilu, mozak (holopreozencefalija) te u čak 90 % slučajeva nazalne dišne puteve u vidu atrezije hoana, midnazalne stenoze te kongenitalne stenoze aperture piriformis. Ostale abnormalnosti koje se javljaju u sklopu sindroma su: nizak rast (33-50% ), kojeg može i ne mora pratiti smanjena količina hormona rasta prerano rođenje i mala porođajna težina, mali opseg glave (33 )blagi hipotelorizam (45% ), intelektualna nesposobnost (50% ), morfološke abnormalnosti hipofize (10-50%) te rascjep usnica i/ili nepca. Mnogi su autori predložili različite ortodontske opcije terapija ove anomalije kao što su vađenje centralnog inciziva i mezijalizacija lateralnih inciziva, ekstrakcije kod jednog pacijenata s povećanim pregrizom, zatim ekspanzija maksile kao inicijalni tretman radi dobivanja prostora za pomak središnjeg inciziva na jednu stranu od središnje linije. Rapidno širenje nepca nije učinkovito za otvaranje srednjenepčane suture i širenje skeletne maksilarne baze kod pacijenata s ovim sindromom zbog vjerojatne sraštenosti prednje regije suture gdje je smješten solitarni središnji inciziv. Zbog toga je bolje koristiti naprave za sporo širenje nepca. Biti će prikazani slučajevi sa i bez hormonske disfunkcije

sindrom solitarnog središnjeg inciziva

nije evidentirano

engleski

Solitary median maxillary central incisor syndrome - case report

Sindrom solitarnog gornjeg središnjeg inciziva ekstremno je rijetka i jedinstvena razvojna anomalija. Najznačajniji nalaz sindroma je prisutnost jednog gornjeg središnjeg inciziva, prisutnog u mliječnoj i trajnoj denticiji, smještenog na središnjem dijelu alveolarnog grebena maksile. Često je prisutna i nazubljena (pseudonotched) gornja usnica s nejasnim frenulumom, malformacije palatinalne suture, nepce u obliku slova V i nedostatak papile incizive. Sindrom se može pojaviti kao izolirani nalaz, ali češće ga prate i druge sistemske abnormalnosti. Abnormalnosti mogu zahvatiti središnje strukture glave, kranijalne kosti, maksilu, mozak (holopreozencefalija) te u čak 90 % slučajeva nazalne dišne puteve u vidu atrezije hoana, midnazalne stenoze te kongenitalne stenoze aperture piriformis. Ostale abnormalnosti koje se javljaju u sklopu sindroma su: nizak rast (33-50% ), kojeg može i ne mora pratiti smanjena količina hormona rasta prerano rođenje i mala porođajna težina, mali opseg glave (33 )blagi hipotelorizam (45% ), intelektualna nesposobnost (50% ), morfološke abnormalnosti hipofize (10-50%) te rascjep usnica i/ili nepca. Mnogi su autori predložili različite ortodontske opcije terapija ove anomalije kao što su vađenje centralnog inciziva i mezijalizacija lateralnih inciziva, ekstrakcije kod jednog pacijenata s povećanim pregrizom, zatim ekspanzija maksile kao inicijalni tretman radi dobivanja prostora za pomak središnjeg inciziva na jednu stranu od središnje linije. Rapidno širenje nepca nije učinkovito za otvaranje srednjenepčane suture i širenje skeletne maksilarne baze kod pacijenata s ovim sindromom zbog vjerojatne sraštenosti prednje regije suture gdje je smješten solitarni središnji inciziv. Zbog toga je bolje koristiti naprave za sporo širenje nepca. Biti će prikazani slučajevi sa i bez hormonske disfunkcije

solitary median maxillary central incisor syndrome

nije evidentirano