hrvatski

Jezična kompetentnost i osviještenost budućih učitelja

Jedan od temeljnih ciljeva nastave hrvatskoga jezika u osnovnoj, ali i srednjoj školi jest razvoj jezičnih kompetencija. Jezična kompetencija (osposobljenost, stručnost) podrazumijeva znanje o jeziku i znanje jezika (Pavličević-Franić 2011). Jezična (lingvistička) kompetencija podrazumijeva znanje jezičnih pravila i normi na teorijskoj razini dok jezično-komunikacijska (komunikacijska) kompetencija podrazumijeva uporabnu razinu jezika na svim razinama: glasovnoj, gramatičkoj, leksičkoj i tekstnoj. Istraživanja pokazuju da je već u procesu ranoga učenja hrvatskoga jezika (osnovna škola) učenicima bolje razvijena jezična, nego jezično-komunikacijska kompetencija (Aladrović Slovaček 2013), što nerijetko rezultira slabom funkcionalnom pismenošću. Pojam jezične kompetencije usko je povezan s pojmom jezične svjesnosti koji podrazumijeva znanje o jeziku te svjesnu osjetljivost i percepciju u procesu jezičnoga učenja, poučavanja i uporabe, odnosno razumijevanje kako jezik funkcionira te kako ljudi uče i upotrebljavaju jezik. Upravo zbog slabije jezične osposobljeni tijekom školovanja, kod nekih se učenika pojavljuje i „strah od jezika“ (Jelaska 2005) ili vrlo negativan stav prema učenju jezika, što također dovodi do lošije funkcionalne pismenosti. S obzirom na sve navedeno, može se zaključiti kako je uloga učitelja u procesu učenja i poučavanja jezika jako važna jer će o načinu njegova rada uvelike ovisiti rezultati, ali i stavovi učenika. Upravo zato cilj je ovoga rada utvrditi razinu jezičnih kompetencija studenata učiteljskog studija te ispitati njihove stavove prema učenju i poučavanju materinskoga (hrvatskoga) jezika, odnosno utvrditi njihovu jezičnu osviještenost. Za potrebe istraživanja konstruiran je Test jezičnih kompetencija te Upitnik o stavovima čiji su rezultati poslužili za utvrđivanje razlike u rezultatima lingvističke i komunikacijske kompetencije, ali i za analizu stavova i očekivanja, odnosno jezične osviještenosti. Istraživanjem su obuhvaćeni studenti učiteljskog studija u Zagrebu i Petrinji (N = 140) na drugoj godini studija. Rezultati su pokazali kako ne postoji značajna razlika u rezultatima između lingvističke i komunikacijske kompetencije, a studenti prosječno rješavaju 60 % testa te imaju visoku razinu jezične osviještenosti.

jezične kompetencije, hrvatski jezik, učenje jezika, učitelj

nije evidentirano