hrvatski

Neka obilježja rizika učenika u potrebi dodatne pomoći u učenju i korekciji ponašanja

Preventivni socijalno-pedagoški školski programi bazirani na teoriji rizičnih i zaštitnih čimbenika, odnosno usmjereni na prevladavanje rizičnih i razvijanje zaštitnih obilježja kod učenika, poznati su u svijetu i u Hrvatskoj. Cilj rada je utvrditi neke elemente rizika učenika za koje njihovi učitelji i razrednici procjenjuju potrebu za pomoć u učenju i/ili korekciji ponašanja te na temelju utvrđenog strukturirati neke elemente preventivnog programa u jednoj osnovnoj školi. U istraživanju je sudjelovalo 300 učenika od prvog do osmog razreda OŠ Nikola Tesla u Rijeci (M=11 godina ; 44% djevojčica). Procjene su davali njihovi učitelji i razrednici (N=16) prosječne dobi 47 i stručnog staža 21 godinu. Nezavisne varijable su socijalna ponašanja učenika: obrasci ponašanja učenika u sukobima (Družinec i Vlah, 2015) te prosocijalno i agresivno ponašanje učenika (prema Žužul, Keresteš, Vlahović-Štetić, 1990) i neka socijalna i pedagoška obilježja. Zavisne varijable su procjene potrebe za dodatnom pomoći u učenju i procjene potrebe za korekcijom ponašanja. Korištena je deskriptivna, neparametrijska korelacijska i diskriminativna analiza. Utvrdili smo da ima razmjerno više učenika kojima treba dodatna pomoć u učenju među onim učenicima kojima treba dodatna pomoć u korekciji ponašanja. Dodatnu pomoć u učenju (N=65 ; 22%) trebaju više stariji i popularniji učenici, učenici slabijeg školskog uspjeha i lošijeg SES-a i podjednako oba spola. Ovi učenici se ne ponašaju prema teorijski poželjnom prosocijalno-suradničkom obrascu prema kojem se ponašaju njihovi vršnjaci kojima ne treba pomoć u učenju. Dodatnu pomoć u korekciji ponašanja (N=42 ; 15%) podjednako trebaju učenici svih dobi i oba spola, učenici slabijeg uspjeha, popularniji i lošijeg SES-a. Ovi učenici se ponašaju prema teorijski nepoželjnom pobjeđujuće-agresivnom obrascu za razliku od njihovih vršnjaka kojima ne treba korekcija u ponašanju. U cjelokupnom uzorku, djevojčice više koriste suradnju i prosocijalnost, dok dječaci više koriste pobjeđivanje i agresivnost. Dobnih razlika u socijalnim ponašanjima nema. Pri planiranju elemenata preventivnog programa, učenicima koji trebaju dodatnu pomoć u učenju i korekciji ponašanja, osim edukacijske podrške, potrebno je osigurati sustavan i kontinuiran psihoedukativni preventivni program učenja prosocijalnog i suradničkog ponašanja u sukobima kao socijalno-pedagoški program rehabilitacije agresivnog i pobjeđujućeg ponašanja u situacijama sukoba. Pri tome treba uzeti u obzir individualna obilježja svakog učenika.

obrasci ponašanja u sukobima ; teškoće u učenju ; problemi u ponašanju ; prosocijalno i agresivno ponašanje ; učenici s teškoćama

ibes.ufzg.hr/public/publications/Knjiga_sažetaka.p df