hrvatski

Odredbe o gradnji i oblikovanju crkava na području Vojne krajine u Hrvatskoj u kontekstu „državnog arhitektonskog identiteta ”Habsburške monarhije

Sakralna arhitektura kraja 18. i početka 19. stoljeća, posebno na području pod vojnom upravom, oblikuje se prema preciznim planovima i odredbama koje još krajem 18. stoljeća nastaju u središnjem uredu za graditeljstvo u Habsburškoj monarhiji, bečkom Hofbauamtu, odnosno od 1783. Generalhofbaudirektion. Odredbe središnjeg ureda za graditeljstvo u slavonskoj Vojnoj krajini provodi Slavonische Gränitz-Bau Direction, koja je do 1783. imala sjedište u Osijeku, a zatim u Petrovaradinu. Na primjerima planova za tipske crkve i župne dvorove na području slavonske Vojne krajine, koji se čuvaju u Zbirci planova Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, nastalih u razdoblju od 1808. do 1828., prikazane su karakteristike sakralne arhitekture razdoblja, koja se oblikuje prema načelima utvrđenima još u razdoblju jozefinizma, mora biti oblikovanjem svedena na „nužno, korisno i svrhovito“ kako stoji u carskom dekretu iz 1785. Krajnje jednostavna u oblikovanju i gotovo lišena dekoracija, ova rješenja oslanjaju se na pojednostavljene tipove barokne sakralne arhitekture, koji su u primjeni od polovice 18. stoljeća. Tih uputa posebno su se pridržavali na područjima pod vojnom upravom, svaki plan morao je biti odobren a kriteriji za njihovu primjenu precizno su određeni brojem stanovnika naselja u kojemu se crkva podiže, vodeći se utilitarnošću kao idejom vodiljom razdoblja. Tako na temelju tzv. Normpläne nastalih u bečkom uredu, a provučeno kroz hijerarhijsku strukturu sustava donošenja odluka i odobravanja planova, nastaje katalog rješenja mogućih rješenja koja ispunjaju potrebe stanovništva, a oblikovanjem ujedno i slijede smjernice koje postavlja središnje tijelo za graditeljstvo. Sakralna arhitektura normiranjem i izradom tipskih postaje bitan čimbenik u stvaranju ujednačenog arhitektonskog stila Habsburške monarhije - gradnja novih crkava slijedi ista pravila i u Galiciji i Banatu, i slavonskoj Vojnoj krajini – te tako postaje bitan faktor u oblikovanju „državnog arhitektonskog identiteta“.

sakralna arhitektura, Hofbauamt, Normpläne, Vojna krajina, arhitektonski identitet

nije evidentirano