hrvatski

Malarija u Istarskoj provinciji 1918.-1943: konačni poraz višestoljetne pošasti”

U radu se, na temelju analize arhivske i novinske građe te tiskanih vrela i stručne literature, nastoji pružiti kraći uvid u javnozdravstvene procese koji su se provodili s ciljem iskorjenjivanja malarije u Istarskoj provinciji tijekom talijanske uprave (1918.-1943.). Prvi pisani spomen malarije u Istri datira u XIV. stoljeće, a unatoč pokušajima suzbijanja zaraze, koja je imala duboke demografske i migracijske implikacije, od strane mletačke te potom austrijske vlasti, ona se stoljećima održala u endemičnom obliku u zapadnom i južnom dijelu istarskog poluotoka. Medicinska otkrića uzročnika te prijenosnika bolesti uslijedila su tek krajem XIX. st., usporedo sa sve širom uporabom kinina u profilaktične i kurativne svrhe, što je otvorilo nove mogućnosti borbe protiv te zarazne bolesti. U Istri je, međutim, problem bio vezan uz lokve - staništa komaraca, koja se nisu smjela isušivati jer je gospodarstvo bilo uglavnom usmjereno poljoprivredi. Rješenje se pronašlo sredinom 1920-ih uvođenjem novih bioloških i kemijskih larvicida. Tim je metodama uz nastavak kininizacije oboljelog stanovništva, malarija gotovo posve eradicirana te se pred Drugi svjetski rat na istarskom području više ne bilježe smrtni slučajevi, uz svega nekoliko desetaka oboljelih.

Istra, malarija, zarazne bolesti, gambuzije

nije evidentirano