hrvatski

Samostanski kompleksi sv. Ante i sv. Frane u pagu na nacrtima iz 1831. godine

Problematika paškog graditeljskog naslijeđa vezana je ne samo uz povijesnoumjetničku vrijednost pojedinih spomenika, već, još i više, uz urbanu strukturu grada, po mnogo čemu jedinstvenu na istočnoj obali Jadrana. Sagrađen planski, na izmaku srednjeg vijeka i tijekom renesansnog razdoblja, Pag svojim urbanim rješenjima svjedoči o onodobnim kretanjima i okvirima najznatnije stvaralačke djelatnosti - gradogradnje. Gradeći na dotad pustom mjestu, pa stoga neopterećeni naslijeđenim strukturama, projektanti Paga ostvarili su sintezu tradicionalnih rješenja srednjovjekovnog urbanizma s promišljenom, renesansnom vizijom idealnog grada, poštujući pri tom osobitosti terena i prostora, te slijedeći u osnovnim crtama načela rimskog urbanizma. Nacrti iz 1831. godine što se čuvaju u Povijesnom arhivu u Zadru, nastali u okviru neostvarenog projekta za pretvaranje crkava Sv. Ante i Sv. Frane u skladišta za sol, otkrivaju izvorni izgled dviju vrlo značajnih urbanih cjelina - franjevačkog i dominikanskog samostana, te dijela gradskih zidina. Budući da su upravo ti dijelovi gradskog tkiva najviše stradali, otkrivanje njihova prvobitnog izgleda popunjava praznine u poznavanju cjelokupne urbane strukture Paga. Spomenuti nacrti vrijedno su svjedočanstvo i o dva spomenika kasnogotičkog graditeljstva, koja oslikavaju upornost trajanja jednom usvojenih gotičkih oblika u provincijskim sredinama, ali i prodor svježih, renesansnih elemenata koji se u njih uklapaju.

Pag, samostani, nacrti

nije evidentirano