hrvatski

Kriminalistička reportaža u kontekstu čeških "zlatnih šezdesetih"

U svjetonazorski i poetološki vrlo raznolikim šezdesetima u češkoj književnosti, tijekom kojih je nakon gotovo cijelog desetljeća progonstva iz službene književne komunikacije češki krimić bilježio kvantitativne i kvalitativne vrhunce, iskristalizirala su se dva osnovna modela krimića: prozapadnjački i socijalistički. U članku se analizira knjiga marksističkog kritičara i teoretičara književnosti Jana Cigáneka Umjetnost krimića iz 1962. godine, kao najznačajniji i najsustavniji doprinos češke marksističke kritike teorijskom definiranju modela „novog“, socijalističkog krimića. Posebna pažnja pritom je posvećena nekim od polazišnih pitanja Cigánekova promišljanja o kriminalističkoj književnosti, poput zahtjeva za realističnošću i detaljnijom (društvenom) karakterizacijom glavnog lika, ili pak isticanja izvanknjiževnih (socijalnih) funkcija koje je „novi“ krimić morao vršiti u socijalističkom društvenom okruženju.

Kriminalistička reportaža ; socijalistički realizam ; češki krimić

nije evidentirano