hrvatski

Dosadašnja filološka istraživanja riječke glagoljske baštine

Kao neizostavna dionica hrvatskoga glagoljaštva, riječka je glagoljska baština nezaobilazna u cjelovitu i sustavnu proučavanju i obradbi toga kulturološkoga fenomena. Tomu u prilog govori i činjenica da je ta baština kontinuirano predmetom različitih znanstvenih i stručnih istraživanja od polovice 19. stoljeća, a osobito intenzivno u novom mileniju, odnosno tijekom 2000-ih godina. Posebice su pritom brojna filološka istraživanja, o čemu svjedoče brojne znanstvene monografije i članci u kojima je glagoljska baština objavljena, popisana, opisana i jezikoslovno analizirana, pretisci s transliteracijama i/ili transkripcijama i kritička izdanja glagoljskih knjiga tiskanih u Rijeci itd. Ta su dosadašnja istraživanja potvrdila Rijeku kao najveće urbano središte glagoljaštva, s kontinuitetom od prihvaćanja glagoljice u Hrvata koncem IX. stoljeća do druge polovice XX. stoljeća. U ovom je prilogu riječ upravo o tim dosadašnjim filološkim istraživanjima riječke dionice glagoljaštva. Nakon osvrta na ranija istraživanja, u središtu su pozornosti novija filološka istraživanja riječke glagoljske baštine, pri čemu je naglasak na onima provođenima zadnjih petnaestak godina. Mnoga su od njih obilježena znatnim utjecajem akademika prof. dr. sc. Stjepana Damjanovića, jednoga od najvećih istraživača i poznavatelja hrvatske glagoljske baštine i glagoljaštva.

Rijeka ; glagoljica ; glagoljaštvo ; riječka glagoljska baština ; filološka istraživanja.

Ovaj je članak rezultat rada na znanstvenoistraživačkoj potpori Sveučilišta u Rijeci br. 13.04.1.2.03. Hrvatska pisana baština od 17. do 19. stoljeća. (voditeljice prof. dr. sc. Diane Stolac)