hrvatski

Slavonska šuma u djelima Huga Conrada von Hötzendorfa i Adolfa Waldingera

Šuma je tijekom stoljeća, a ponajviše tijekom 19. stoljeća, bila neiscrpno vrelo mnogih umjetničkih i književnih djela, fascinirala je umjetnike svojom bujnošću, snagom i jačinom prirodnih elemenata. Osobito mjesto šuma zauzima u opusima slavonskih umjetnika i književnika, jer je ovo područje bilo sve do 19. stoljeća prekriveno teško prohodnom šumom, koja je predstavljala strah i nepoznanicu, no bila i stvaralački izazov avanturističkom duhu. Sredinom 19. stoljeća formirani su slikarski pravci romantizam i realizam, u kojima eskapizam od društvenih normi i ustaljenih tema predstavlja izazov umjetnicima. Šuma kao samostalna i zasebna cjelina unutar pejsažnog slikarstva postala je preokupacija u razdoblju romantizma, koji panteističkoj snazi i moći šumskog raslinja i prirode podređuje čovjeka, pokazujući njegovu nemoć pred prirodnim datostima. Za razliku od romantičara, realističari su do krajnje minucioznosti razradili šumske motive, baveći se ne samo raslinjem, već i detaljima krošnje i grana, promatrajući i istražujući botaničkom točnošću svaki djelić prirode. Upravo ova dva pristupa u slikanju šume, odnosno pejsaža, vidljiva su i u opusima najznačajnijih slavonskih, ali i hrvatskih pejsažista – prvaka osječke crtačke škole Huga Conrada von Hötzendorfa i Adolfa Waldingera. Već i mnogi naslovi djela (Šuma, Slavonska šuma, Šumski krajolik, U mladoj bregovitoj šumi, Unutrašnjost šume, Kućica u šumi, Šumski put u planini, Slavonski hrastik, Stari hrast, Suhi hrastovi, Studije hrasta ili drveća, Jasen, Studija panjeva, Crtež starog hrasta s lišćem) govore nam o važnosti šumskih motiva u opusima ovih umjetnika. Hugo Conrad von Hötzendorf i Adolf Waldinger svojim su radovima dosegli vrhunac pejzažnog slikarstva 19. stoljeća te postali nezaobilazan i važan segment nacionalne povijesti umjetnosti.

Slavonska šuma, Hugo Conrad von Hötzendorf, Adolf Waldinger

nije evidentirano