hrvatski

Slobodno i čvrsto u jeziku

Slobodne ili otvorene sveze najčešće se opisuju kao sveze čije sastavnice imaju veću slobodu supojavljivanja s drugim riječima u skladu s gramatičkim i sintaktičkim pravilima jezika te ovisno o komunikacijskoj situaciji u kojoj se neka slobodna kombinacija upotrebljava (Benson, Benson i Ilson 1997, Pritchard 1998, Meljčuk 1998). U hrvatskoj literaturi slobodne se sveze tumače i kao sveze kod kojih svaka sastavnica zadržava svoje leksičko značenje pa je značenje sveze zbroj pojedinačnih sastavnica (Menac 2007) te kao kombinacije čije sastavnice imaju veću mogućnost zamjene drugom sastavnicom (Petrović 2008). Kao zajedničko obilježje svih sveza riječi najčešće se navodi ustaljenost, odnosno čestoća pojavljivanja. Pokušat će se iznijeti kriteriji na temelju kojih se slobodne sveze (npr. hladno pivo, sunčan dan, međunarodna mreža) razlikuju od čvrstih sveza(npr. svijetlo pivo, radni dan, telefonska mreža)te će se s leksikološko-leksikografskoga aspekta problematizirati o tom je li uvijek moguće razlučiti koja je sveza riječi slobodna, a koja čvrsta. S obzirom na neka tumačenja da se slobodne sveze ne bi trebale navoditi u rječničkom članku te da su slobodne samo one sveze u kojima se riječi povezuju u svojim primarnim značenjima, na temelju postojećih teorijskih spoznaja uputit će se na status slobodnih sveza u leksikografskom opisu.

rvatski jezik, slobodne sveze, čvrste sveze

nije evidentirano