hrvatski

Partnerstvo Doma za odgoj djece i mladeži Zadar i roditelja korisnika doma

Suvremena obitelj suočena je s nizom izazova zbog ubrzanog načina života, materijalne deprivacije, društvene apatije i vječite utrke s vremenom. Upravo zbog tih razloga sve je manje roditelja koji teže kompetentnom roditeljstvu, a sve više onih koji posustaju pred izazovima roditeljstva. Nezadovoljstvo životnim standardom, frustracije zbog osobnih neuspjeha i odgojna nemoć predstavljaju idealnu podlogu za razvoj rizičnih čimbenika u obiteljskoj sredini koji mogu dovesti do zlostavljanja i zanemarivanja. Kod djece koja su izložena kontinuiranom zlostavljanju i zapuštanju javljaju se osjećaji straha, nepovjerenja, napuštenosti, usamljenosti i bespomoćnosti. Posljedice dezintegracije u obiteljskoj strukturi najviše osjete oni koji to najmanje zaslužuju, a to su djeca. Stoga nije iznenađujuće da zbog nedostatka pozitivnih modela i potpore u primarnoj obitelji sve više djece iskazuje neki oblik socijalno neprihvatljivog ponašanja, odnosno poremećaja u ponašanju. Razvoj poremećaja u ponašanju dovodi do potrebe izuzimanja djece iz obiteljskog okruženja i smještaja u institucije socijalne skrbi. Svrha ovog istraživanja bila je ispitati u kojoj mjeri se i na koji način ostvaruju suradnja i partnerski odnosi ustanove s roditeljima djece. Rezultati istraživanja pokazuju kako je u najboljem slučaju riječ o uspostavi formalne suradnje. Istraživanje je pokazalo kako izgradnja partnerskih odnosa na relaciji ustanova – roditelji treba biti u funkciji potpore roditeljstvu, a samim time i pozitivnom razvoju te napretku korisnika. Iz rezultata istraživanja je vidljivo kako većina roditelja ne pokazuje interes za ostvarivanjem suradnje i partnerskih odnosa s odgajateljima i djelatnicima ustanove, što znači da kod roditelja postoji manjak intrinzične motivacije.

kompetentno roditeljstvo, obitelj, partnerski odnosi, poremećaji u ponašanju, rizični čimbenici, suradnja

nije evidentirano