hrvatski

Povjesničar srednjeg vijeka pred izazovom izvora, metoda i teorija povijesnog istraživanja

Budući da umjesto jedne paradigme sada imamo obilje teoretskih pristupa i metoda jasno je da predmetu istraživanja ne možemo prići iz svih mogućih motrišta i koristiti svaki raspoloživi metodološki pristup, dakle, nužno je birati, a izbor ovisi o temi, tradiciji istraživanja, vlastitom interesu i pristupu. U izboru teoretskog pristupa i metoda po mom je mišljenju pogrešno slijepo slijediti trendove, primjerice, trenutno in rodne i spacijalne teorije, teorije političkog diskursa, novog historizma ili povijesti emocija, dakle, proizvoditi derivate izvornih ideja. Slično je ranije bilo sa strukturalnom povijesti, povijesti mentaliteta, kvantitativnom povijesti, mikrohistorijom, case-studies, kulturnom i intelektualnom povijesti, povijesnom demografijom ili eko-historijom. U svim tim slučajevima neka izvanredna djela historiografije slijedila je gomila derivata po istom obrascu. To ne znači da ne treba vlastiti rad usidriti u jedan ili više tih smjerova nego da to mora biti promišljen izbor koji proizlazi iz prirode istraživanih tema i vlastitih interesa i razmišljanja, a ne pukog prepuštanja trendovskoj bujici kojom mnogi plove u nedostatku vlastitih ideja. Na razini prikupljanja izvora vrlo je važno uzeti u obzir mnoge i raznolike izvore, kako bi se stekla što obuhvatnija slika o istraživanoj temi – pri tome treba koristiti različite metode, ovisno o prirodi izvora. Kad govorimo o teoriji i metodama povijesne znanosti, treba reći da su u svim novostima unutar discipline prednjačili povjesničari srednjeg i ranog novog vijeka, dok je razdoblje novog vijeka, a pogotovo suvremene povijesti, još uvijek uvelike utvrda tradicionalne paradigme. Medievistika je bila i ostala avangarda povijesne znanosti. Donijela je velike promjene u razumijevanju prirode posla povjesničara – izuzetno je proširila raspon tema i pristupa u odnosu na tradicionalne okvire discipline. Otvorila se i teoretskim perspektivama i analitičkim oruđima srodnih disciplina.

historiografija, teorije povijesti, povijesni izvori, metode istraživanja, medievistika

nije evidentirano