hrvatski

Zajedništvo života franjevaca trećoredaca iz samostana Sv. Jeronima i stanovnika Martinšćice na Cresu (1578. – 1618.)

Jedan od triju trećoredskih samostana na Cresu, Sveti Jeronim u Martinšćici, utemeljen je oporukama creske vlastelinke Urse de Colombis i njezina muža Blaža, koji su trećorecima poklonili uvalu u blizini crkve Sv. Martina i posjede u Tihoj (Martinšćici). Gradnja je dovršena oko 1520. godine, a crkva je posvećena 1525. O životu u ovom samostanu od kraja 16. stoljeća svjedoče sačuvane knjige „datja i prijatja“, u rasponu od 1578. do 1920. godine, kada je samostan potpao pod talijansku upravu. U ovom radu korištene su knjige iz razdoblja od 1578. do 1618., koje je objavio fra Anđelko Badurina. Bilješke o prihodima i rashodima otkrivaju mnogo o redovničkoj zajednici u samostanu sv. Jeronima, drugim trećoredskim samostanima i ljudima s Cresa koji su živjeli zajedno s franjevcima trećorecima. Braća iz samostana Sv. Jeronima živjela su u zajedništvu sa stanovnicima Martinšćice, u svakodnevnom vidu međusobne pomoći i duhovne skrbi redovnika nad vjernicima. Svojom specifičnom evangelizacijom, utemeljenom na vrijednostima siromaštva, pokajanja i života s ljudima, usadili su se među puk, rasli zajedno s njime, poučavali ga i postajali dijelom pučke kulture. Činili su to kroz narodu blisku glagoljašku kulturu koja, kao posebnost hrvatskog identiteta, svojom iznimnom vrijednošću obogaćuje i europsku kulturu.

franjevci trećoreci, glagoljaštvo, svakodnevni život, povijest otoka Cresa

nije evidentirano