hrvatski

Institucijsko djetinjstvo: izazovi u istraživanju kulture odgojno-obrazovne ustanove

Djetinjstvo se sve više prihvaća kao socijalno konstruirani kontekst u kojem se djeca nastoje promatrati kao društveni akteri sa svojim autonomnim pravima te kao sukonstruktori znanja, identiteta i kulture. Temeljno je pitanje stvaranja optimalnoga okruženja za učenje, odgoj i obrazovanje u institucijskim uvjetima. Držimo da je ovo jedan od ključnih uvjeta za bolje i kvalitetnije razumijevanje djeteta, njegovih sposobnosti, interesa, želja i potreba jer tek razumijevanjem djeteta možemo i primjereno djelovati. Iz tih razloga u propitivanju suvremenih dosega u istraživanju kulture ustanove osnovno polazište jest u sukonstruktivističkom pristupu istraživanju odgojno-obrazovne prakse i kulture kao složenog multidimenzionalnog fenomena koji se nužno povezuje s propitivanjem kvalitete utjecaja iste na institucijski kontekst življenja. Raspravlja se o značenju kurikuluma kao socijalnoj konstrukciji koja se gradi kroz refleksiju praktičara o vlastitim iskustvima te iskustvima drugih, utemeljenim na kurikulumu kao konceptualnom okviru, na osobnim uvjerenjima, na sustavu vrijednosti i na teorijskim znanjima koja su usko povezana ili koja se ne mogu istražiti bez razumijevanja kulture odgojno-obrazovne ustanove. U raspravi o kulturi ustanove naglašavamo važnost suradnje kao preduvjeta za razvoj zajedničke odgovornosti za djecu, prostor i cjelokupan odgojno-obrazovni proces, a polazi se od činjenice da je kvalitetna praksa uvijek kolektivno, a ne individualno postignuće. Zastupamo tezu da je kultura odgojno-obrazovne ustanove prepoznatljiva u zajedničkim temeljnim postavkama i uvjerenjima odgajatelja/učitelja, ravnatelja i drugih stručnih djelatnika, administrativnoga, pomoćnoga osoblja i roditelja, a karakteristična je za djelovanje te institucije. Prepoznaje se po međusobnim odnosima ljudi, njihovu zajedničkom radu, upravljanju ustanovom, organizacijskom i fizičkom okruženju te stupnju usmjerenosti na kontinuirano učenje i istraživanje odgojno- obrazovne prakse u svrhu njezina unaprjeđenja. Kultura odgojno-obrazovne ustanove uključuje određene kontekstualne čimbenike (prostorno- materijalno i socijalno okruženje) te vođenje ustanove. Bez kulture dijaloga, timskoga rada i ozračja povjerenja, promjene u kulturi mogu biti samo privremene i površne. Zbog toga nas zanima kako što bolje razumjeti odgojno- obrazovnu praksu u kojoj je dijete aktivni, konstruktivni stvaralac svojega razvoja, odgoja i obrazovanja, a odrasla osoba pomagač koji pomaže i podupire njegov razvoj, odgoj i obrazovanje.

odgojno-obrazovna institucija, kultura, djetinjstvo, kurikulum

U sklopu projekta: Kultura odgojno-obrazovne ustanove kao čimbenik sukonstrukcije znanja Sveučilišta u Rijeci (broj potpore: 13.10.2.2.01).