hrvatski

ULOGE MORALNOGA ODSTUPANJA I ODABRANIH OBITELJSKIH I ŠKOLSKIH ČIMBENIKA U RAZLIČITOM ANGAŽMANU DJECE U VRŠNJAČKOM NASILJU

Klasično i elektroničko vršnjačko nasilje u suvremenoj znanstvenoj literaturi prepoznaje se kao raširen i ozbiljan globalni problem s dugoročnim negativnim posljedicama za djecu i mlade koji u njemu sudjeluju. Sukladno Bronfenbrennerovoj socijalno-ekološkoj teoriji, u ovom se radu nasilje među vršnjacima promatra kao rezultat složene interaktivne međupovezanosti individualnih i kontekstualnih čimbenika (obitelj, škola i sl.) i ishoda tijekom vremena. Usto se vršnjačko nasilje analizira kao grupni fenomen u kojem djeca mogu biti angažirana u ulogama žrtve, počinitelja, aktivnog pomoćnika, pasivnog pomoćnika, branitelja i promatrača. Cilj ovog rada bio je ispitati uloge moralnog odstupanja i socijalne samoefikasnosti te obiteljskih (kvaliteta interakcija) i školskih (vezanost za školu, strah od škole) čimbenika u različitom angažmanu djece u vršnjačkom nasilju. Za prikupljanje podataka korišteni su sljedeći mjerni instrumenti: Skala kvalitete obiteljskih interakcija, Skala vezanosti za školu, Skala straha od škole, Skala socijalne samoefikasnosti te adaptirana Skala različitih uloga djece u vršnjačkom nasilju i adaptirana Skala moralnog odstupanja (proširene česticama za elektroničko nasilje). Instrumenti su provjereni u preliminarnom istraživanju provedenom na uzorku od 422 učenika. U ovom istraživanju sudjelovalo je 715 učenika (54 % djevojčica i 46 % dječaka) sedmih (N = 370) i osmih (N = 345) razreda iz pet regija Republike Hrvatske. Prosječna dob ispitanika bila je 13, 22 god. Deskriptivnom analizom utvrđeno je da je najveći broj djece izložen verbalnom nasilju, zatim relacijskom, elektroničkom i najmanje fizičkom nasilju. Djeca su češće uključena u klasično nego u elektroničko nasilje. Korelacijskom analizom utvrđeno je da su sociodemografske, obiteljske i školske varijable te socijalna samoefiksanost i moralno odstupanje statistički značajno povezani s različitim ulogama djece. Dječaci su češće počinitelji, aktivni i pasivni pomoćnici te promatrači, a djevojčice su češće branitelji. Oba su spola podjednako žrtve nasilja. Učenici sedmih razreda češće su u ulogama počinitelja i pomoćnika. Utvrđena je statistički značajna povezanost uloge počinitelja, žrtve, pomoćnika i promatrača s lošijim obiteljskim interakcijama (niže zadovoljstvo obitelji, manje prihvaćanje i veće odbacivanje od strane majke i oca), za razliku od uloge branitelja, koja je pozitivno povezana s kvalitetnijim obiteljskim interakcijama. Utvrđena je statistički značajna povezanost uloga počinitelja i pomoćnika s nižim školskim uspjehom te počinitelja, pomoćnika i promatrača s manjom predanosti školskim obvezama i privrženosti školi. Žrtve su također manje privržene školi i osjećaju veći strah od škole. Jedino su branitelji predaniji školskim obvezama i privrženiji školi. Branitelji imaju i veću socijalnu samoefikasnost, a žrtve i promatrači nižu. Utvrđena je pozitivna statistički značajna povezanost moralnog odstupanja s ulogama počinitelja, pomoćnika, žrtve i promatrača te negativna s ulogom branitelja. Hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđeni su prediktori različitih uloga djece u vršnjačkom nasilju. Ulogu počinitelja predviđaju niži školski uspjeh, veće zadovoljstvo obitelji te mehanizmi moralnog odstupanja (kognitivno restrukturiranje, umanjivanje posljedica i okrivljavanje i dehumanizacija žrtve). U predviđanju uloge aktivnog pomoćnika također su statistički značajni prediktori kvaliteta obiteljskih interakcija i mehanizmi moralnog odstupanja (kognitivno restrukturiranje i umanjivanje posljedica). Ulogu pasivnog pomoćnika predviđaju veće odbacivanje majke, veća predanost izvršavanju školskih obveza, manja privrženost školi te mehanizmi moralnog odstupanja (kognitivno restrukturiranje i umanjivanje posljedica). U predviđanju uloge počinitelja te aktivnih i pasivnih pomoćnika mehanizmi moralnog odstupanja statistički su najznačajniji prediktori koji objašnjavaju skoro polovinu varijance. Ulogu branitelja predviđa spol (djevojčice su češće u ulozi branitelja), veća predanost izvršavanju školskih obveza, viša socijalna samoefikasnost, niže kognitivno restrukturiranje. Ulogu promatrača predviđa spol (dječaci su češće u ulozi promatrača), bolji školski uspjeh, niže zadovoljstvo obitelji, niža privrženost školi, veće prikrivanje i umanjivanje odgovornosti. Ulogu žrtve predviđa lošiji školski uspjeh, veća financijska primanja oca, niže zadovoljstvo obitelji, veće prihvaćanje od strane majke, veća predanost izvršavanju školskih obveza, veći strah od škole i niža socijalna samoefikasnost. Odabranim prediktorima ukupno je objašnjeno 31, 9 % varijance uloge počinitelja nasilja, 31 % varijance aktivnog pomoćnika, 34, 8 % varijance uloge pasivnog pomoćnika, 25, 5 % varijance uloge branitelja, 12, 8 % varijance promatrača i 12, 2 % varijance uloge žrtve. Potvrđena je temeljna hipoteza, odnosno da moralno odstupanje (distanciranje), obiteljske interakcije, vezanost za školu i strah od škole te socijalna samoefikasnost predviđaju različit angažman djece u vršnjačkom nasilju. U dosadašnjim istraživanjima pojedinačno su se dovodili u vezu neki individualni i kontekstualni činitelji najčešće samo s ulogama počinitelja i žrtve. U ovom istraživanju obuhvaćeni su individualni, sociodemografski, obiteljski i školski čimbenici u objašnjenju različitog angažmana djece u vršnjačkom nasilju. Dobiveni rezultati doprinose boljem razumijevanju vršnjačkog nasilja, osobito čimbenika koji ga predviđaju te mogu biti važno novo polazište za izradu školskih preventivnih programa.

uloge djece u vršnjačkom nasilju, moralno odstupanje (distanciranje), kvaliteta obiteljskih interakcija, vezanost za školu, strah od škole, socijalna samoefikasnost.

nije evidentirano