Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Osjetilna izvjesnost i jezik: Hegel, Feuerbach i jezični materijalizam (CROSBI ID 648736)

Prilog sa skupa u zborniku | izvorni znanstveni rad | međunarodna recenzija

Mikulić, Borislav Osjetilna izvjesnost i jezik: Hegel, Feuerbach i jezični materijalizam // Inačice materijalizma : radovi drugog okruglog stola Odsjeka za filozofiju / Mikulić, Borislav ; Žitko, Mislav (ur.). Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2017. str. 144-181

Podaci o odgovornosti

Mikulić, Borislav

hrvatski

Osjetilna izvjesnost i jezik: Hegel, Feuerbach i jezični materijalizam

Rad diskutira Hegelov stav iz uvodnog poglavlja Fenomenologije duha o osjetilnoj izvjesnost, kako “uopće nije moguće da bismo ikada mogli izreći neki osjetilni bitak koji pomišljamo”, odnosno da “jezik opovrgava naše mišljenje” i da je “istinitiji od mišljenja”. Taj stav, koji se i u suvremenoj analitičkoj filozofiji jezika i uma susreće kao Hegelov “argument iz jezika” uz problem indeksikalnih izraza, referencije i neodredivosti predmeta, poslužio je kao uporište Feuerbachove masivne kritike Hegelove filozofije u cijelosti koja je postala eksplicitnom ili implicitnom osnovom svih budućih kritika Hegela, od 19. stoljeća kod ranog Marxa i Kierkegaarda do različitih varijanti filozofije 20. stoljeća. Feuerbach je iz teze o nepodudarnosti jezika i mišljenja izveo konzekvenciju o nepodudarnosti mišljenja i opažanja koja kod Hegela navodno uništava samo ustrojstvo ljudskog osjetilnog odnosa sa svijetom, njegovu neposrednost, konkretnost i zbiljnost. Oslanjajući se na novija istraživanja o porijeklu i dosezima Hegelovog jezičnog argumenta u širem kontekstu Hegelove i romantičke filozofije jezi- ka (M. Westphal, A. Graeser, M. Frank, M. Forster i dr.), rad izlaže dodatne argumente za semiotičko- materijalističko čitanje Hegelove teorije osjetilne svijesti (sinnliches Bewusstsein) u Jenskim sistemskim nacrtima iz 1806. i Enciklopediji iz 1830, koji nisu sadržani u većini tumačenja koja Hegelovu znakovnu teoriju svijesti svode na shvaćanje jezika kao “sile imenovanja”. Različito od kulturalnog monističkog (herderovskog) razumijevanja Hegelove teorije imenovanja kod M. Forstera i suprotno od metafizičke interpretacije Hegelove semiologije kao anticipacije znanstvene lingvistike kod J. Derride, dijalektička analiza znaka se, s jedne strane, pokazuje kao radikalno inovatorski različita od ranijih reprezentacionalističkih teorija svijesti, uključujući Kantovu, a s druge strane kao zanemareno (ili porečeno) semiotičko uporište Marxove ideje o “teoretičnosti čula” koja predstavlja osnovu njegove kritike ideološke svijesti. Takvo povezivanje Marxa s Hegelom umjesto s Feuerbachom, nudi po mome mišljenju bolje polazište za pozitivno vrednovanje Hegelove anticipacije “saussureovske lingvistike i semiologije” (Derrida) i kasnijeg razvoja strukturalne semiologije ka socijalnoj i kulturnoj semiotici u marksističkoj filozofiji jezika, osobito Bahtinovoj analizi ideološke neutralnosti znaka.

Hegel ; Feuerbach ; idealizam vs. materijalizam ; semiologija ; filozofija jezika

English Summary The paper discusses Hegel’s claim from the very first chapter of his Phenomenology of Spirit (1807) on ‘Sense Certainty’ that, for us, it is not possible at all to utter (sagen, aussprechen) any sensuous being (sinnliches Sein) which we mean (meinen), that language refutes our meaning (Meinung) and therefore is truer than it. This claim is echoed in recent philosophy of language, knowledge, and mind relating to issues like knowledge by acquaintance, direct reference, object, indexicals etc. But much before this development, Hegel’s claim served as the starting point of the massive critique of his philosophy in general by Ludwig Feuerbach, which became explicitly or implicitly the basis of all critiques of Hegel in 19th and 20th centuries, from Marx and Kierkegaard to later varieties of Marxist, existentialist, phenomenological, and hermeneutic philosophies. As a consequence of the alleged incongruence of language and meaning in Hegel’s account, Feuerbach drew the conclusion that, for Hegel, there is no congruence of meaning and perception and that Hegel destroys the very basis of men’s sense relation to t

engleski

Sense Certainty and Language: Hegel, Feuerbach, and Linguistic Materialism

nije evidentirano

Hegel ; Feuerbach ; idealism vs materialism ; semiology ; philosophy of language

nije evidentirano

Podaci o prilogu

144-181.

2017.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

Inačice materijalizma : radovi drugog okruglog stola Odsjeka za filozofiju

Mikulić, Borislav ; Žitko, Mislav

Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

978-953-175-632-7

Podaci o skupu

Nepoznat skup

predavanje

29.02.1904-29.02.2096

Povezanost rada

Filologija, Filozofija