hrvatski

Pretpostavke pobijanja dužnikovih pravnih radnji po Zakonu o obveznim odnosima i Stečajnom zakonu

U radu se razmatraju i uspoređuju pretpostavke pobijanja dužnikovih pravnih radnji prije i nakon otvaranja stečajnog postupka kako su predviđene Zakonom o obveznim odnosima i Stečajnim zakonom. Usprkos određenim razlikama, oba zakona predviđaju iste temeljne pretpostavke: dužnikovu pravnu radnju, vjerovnikovo oštećenje uzrokovano dužnikovom pravnom radnjom, imovinsku korist za treću osobu, određene subjektivne pretpostavke na strani dužnika i treće osobe te da nisu istekli zakonom predviđeni rokovi. Kao subjektivne pretpostavke pobijanja naplatnih pravnih radnji Zakon o obveznim odnosima predviđa da je dovoljno da su dužnik i treća osoba mogli znati za oštećenje vjerovnika. Tako široke subjektivne pretpostavke, međutim, ne uspijevaju objasniti zašto bi vjerovnik koji pobija dužnikovu pravnu radnju bio privilegiran u odnosu na vjerovnika koji je protivnik pobijanja. Poseban je problem što Stečajni zakon ne polazi od spomenutih subjektivnih pretpostavki nego od rješenja njemačkog prava, koja se pak temelje na znatno užim subjektivnim pretpostavkama pobijanja dužnikovih pravnih radnji izvan stečaja. Zbog toga je moguće da stečajni upravitelj izgubi mogućnost pobijanja dužnikovih pravnih radnji po onim pretpostavkama po kojima su ih mogli pobijati pojedini vjerovnici prije otvaranja stečajnog postupka.

pobijanje dužnikovih pravnih radnji, stečaj, pravna radnja, oštećenje vjerovnika, uzročnost, krivnja

nije evidentirano