hrvatski

Halerova prosudba Gundulićeva Osmana u svjetlu spoznaje kao duhovnog čina

U članku se problematizira Halerovo tumačenje Gundulićeva Osmana potaknuto pitanjem koje je sam formulirao. Pitanje glasi: što je potaknulo Gundulića na pjevanje? Je li to bilo pjesnikovo duševno stanje ili je Gundulić jednom nepjesničkom doživljaju nasilno pridao oblik pjesme, pa je oblik ostao stran svojemu sadržaju, ne stapajući se s njime u jednu cjelinu? Formulirajući pitanje, Haler je ujedno naznačio vlastiti pristup analizi, ali i put razumijevanja estetike kao preduvjet razumijevanja njegove kritike. Haler je bio pristaša estetike Benedetta Crocea. U članku se dalje navodi kako iz tog horizonta treba razumjeti njegovu kritiku pozitivizma i psihologizma, koju Haler veže uz empirijski i unutarnji pristup umjetničkom djelu odnosno uz ograničavanje kulture i njezinih kriterija s obzirom na estetske kriterije u ocjenjivanju umjetničkog djela. Jedini valjani kriterij u takvoj prosudbi Haler nalazi u pojmu doživljaja kao duhovnog čina. Nedostatak individualnog doživljaja nužno dovodi do negativne kritike onog djela koje pretendira da bude umjetničko. Završni dio članka pokazuje zašto takvo tumačenje predstavlja i uzrok Halerove negativne ocjene Gundulićeva Osmana.

estetika, umjetničko djelo, doživljaj

nije evidentirano