hrvatski

Kategorički imperativ kao primjer protuideala

Kant je tumačenjem metafizike ćudoređa nastojao dokazati da je smisao ćudorednosti u postizanju autonomnosti, odnosno u autonomiji volje. Premda je Nietzsche na potpuno drugačiji način tumačio ćudorednost, djelo Uz genealogiju morala pokazuje da je i za njega smisao ćudorednosti u postizanju autonomnosti, odnosno u stvaranju autonomnog individuuma. Pritom obojica svoje teze argumentiraju na primjeru obećanja. Kant objašnjava zašto se sloboda htijenja može očitovati samo pomoću kategoričkog imperativa, dok Nietzsche u drugoj genealogijskoj raspravi obećanje tumači kao aktivno htijenje, odnosno kao najvišu paradigmu odgovornosti. I kod Kanta i kod Nietzschea je ostvarenje autonomnosti kao ideala moguće samo pomoću slobode volje, što otvara mogućnost da bi kategorički imperativ mogao biti svojevrsna paradigma za protuideal.

autonomnost, ćudorednost, ideal, protuideal, volja za moć, vrijednosti

nije evidentirano