hrvatski

Od slike do teksta – kako izvorni govornici kineskoga jezika čitaju na HIJ-u

Čitanje na stranome jeziku jezična je vještina koja se analizira i kao perceptivni i kao kognitivni proces te znači aktivnost mehaničkoga dekodiranja, psiholingvističku igru pogađanja, ali i dinamičan interaktivni proces koji je nužno promatrati unutar društvenoga i kulturnoga konteksta u kojem se događa (Šamo 2014: 6). U proučavanju čitanja na stranome jeziku treba uzeti u obzir različite vrste znanja koje učenik posjeduje (engl. formal/content schemata) (Alderson 2000: 34). Kojim se strategijama koriste učenici kojima je kineski materinski jezik kako bi razumjeli tekstove na hrvatskome kao inome jeziku te koriste li se u procesu promišljanja o značenju teksta ciljanim (hrvatskim), stranim (obično engleskim kao jezikom međunarodnoga sporazumijevanja), ili materinskim, tj. kineskim, jezikom bit će propitano u ovome istraživanju. Primijenjena je metoda usmenoga izvješća kojom se dobiva uvid u čitateljev unutarnji govor (engl. self-directed, other-directed inner speech) (Cohen 1997: 160), upitnikom o navikama čitanja te polustrukturiranim intervjuom. Cilj je ovoga istraživanja uočiti s kojim se poteškoćama izvorni govornici kineskoga jezika susreću pri razumijevanju teksta na hrvatskome te popisati strategije kojima se koriste za razumijevanje inoga jezika čime se stječe uvid u kompleksnost ovladavanja jednom od četiriju temeljnih jezičnih vještina i to među jezicima velike tipološke udaljenosti.

hrvatski kao ini jezik, kineski kao materinski jezik, strategije čitanja, usmeno izvješće

prethodno priopćenje