hrvatski

JE LI DOM (TAMO GDJE JE) JEZIK? O nekim aspektima identiteta potomaka hrvatskih iseljenika

Fenomeni jezika i identiteta često dolaze u paru. Primjerice, pri određivanju nacionalne pripadnosti jezik se uzima kao jedan od važnijih kriterija. Tu je moguće govoriti o prožimanju etničkoga identiteta i materinskoga jezika. Nerijetko se razmišljanje o jeziku proširuje idejama o njegovoj rasprostranjenosti, a državne granice pritom ne moraju biti kriterij njegove prostorne ograničenosti. U mnogim zemljama (npr. u Italiji, Srbiji, Austriji, Mađarskoj) žive pripadnici hrvatskih manjinskih jezičnih zajednica. To što se hrvatski ondje može naći među ostalim je i rezultat seoba u prošlosti. Iz Hrvatske su se ljudi iseljavali u nekoliko valova prema različitim odredištima u Europi i svijetu. Ondje su, unatoč novom i širem kulturnom okruženju, u užem obiteljskom okruženju očuvali dio svojega identiteta i kroz jezik. Među brojnim pitanjima s kojima su se hrvatski iseljenici suočavali, vjeruje se da je upravo pitanje identiteta među najsloženijima. Mnogi su potomci iseljenika bili polaznici Croaticumova tečaja hrvatskoga jezika u Hrvatskoj. U njihovu se slučaju može govoriti o nasljednome jeziku (Jelaska 2005: 27). U radu će se pokazati s kojim su predodžbama, stavovima i znanjima o Hrvatskoj i HJ-u neki od njih došli te s kakvom su se Hrvatskom i s kakvim hrvatskim susreli. Metodom ankete s otvorenim pitanjima, metodom te biografskom metodom prikupljeni su podaci koji bi, nakon kvalitativne analize, mogli odgovoriti na pitanje kako potomci hrvatskih iseljenika doživljavaju sebe, među ostalim i kroz komunikaciju na jezicima koji ih identificiraju. Pitanjem jezičnoga identiteta bave se različite discipline (npr. sociolingvistika i filozofija). U ovom će se radu o jezičnome identitetu promišljati ponajprije kroz glotodidaktička iskustva.

identitet, hrvatski jezik, nasljedni jezik, hrvatski emigranti, jezična biografija

nije evidentirano