hrvatski

Sintaktička negacija. Usporedna analiza sintaktičke negacije u hrvatskome i makedonskome jeziku.

U knjizi se obrađuje sintaktička negacija koja se ostvaruje kao rečenična i parcijalna. Obrađuje se usporedo u hrvatskome i makedonskome jeziku. Analiziraju se sredstva izražavanja rečenične i parcijalne negacije te sintaktičko-semantičke osobitosti negacije. Sintaktičko-semantičke osobitosti rečenične i parcijalne negacije prikazuju se predikatima prvoga, drugoga i trećega reda (Topolińska 1995). Građa su primjeri prikupljeni iz hrvatskih računalnih korpusa (hrWaC 2.0 i Hrvatska jezična riznica), paralelnoga korpusa SETimes, hrvatske i makedonske inačice Novoga zavjeta, književnih predložaka, internetskih tražilica, drugih medija, jezične prakse obaju jezika te hrvatske i makedonske jezikoslovne literature. Na početku knjige daje se sažet kontrastivni pregled nekih morfosintaktičkih osobitosti hrvatskoga i makedonskoga jezika. U nastavku se daje pregled dosadašnjih analiza negacije u hrvatskoj i makedonskoj jezikoslovnoj literaturi. Potom se naznačuje okvir za analizu sintaktičko-semantičkih osobitosti rečenične i parcijalne negacije u dvama južnoslavenskim jezicima. Središnji dio knjige čine analiza sredstava izražavanja rečenične i parcijalne negacije te njihova položaja, kao i opis semantičkih implikacija sintaktičke negacije. Sredstva se analiziraju usporedno kako bi se što zornije prikazale razlike u njihovu položaju. U analizi značenjskih implikacija sintaktičke negacije polazi se od negacije u rečenicama s predikatima prvoga reda, tj. onima kojima se iznose činjenični događaji. U zasebnim potpoglavljima obrađuju se nijekanje činjenica, nijekanje identifikacije i svojstva, negacija u posebnim pitanjima te pojave niječnoga slaganja i dvostruke negacije. Slijedi analiza negacije u rečenicama s predikatima drugoga reda, odnosno onima u čijoj službi dolaze primjerice glagoli govorenja, mišljenja, osjetilne percepcije, emotivnih stanja i slično. Potom se razmatraju nijekanje u kompletivnim rečenicama, nijekanje predikata s glagolima nastojanja, očekivanja i pomnje, nijekanje predikata s glagolima htijenja i namjere te negacija u upitnim i zapovjednim rečenicama. Posljednji je dio analiza semantičkih implikacija negacije u rečenicama s predikatima trećega reda koji odražavaju tijek razmišljanja i zaključivanja, odnosno uspostavljanja veze među događajima. Razmatraju se odnosi negacije i temporalnosti, negacije i kondicionalnosti te negacije i koncesivnosti na način da se ispituju položaj i značenjske implikacije negacije u rečenicama sa subordiniranom vremenskom, uvjetnom i dopusnom surečenicom sindetskoga tipa. U zaključku se autorica osvrće na neka važnija zapažanja o sintaktičko-semantičkim posebnostima sintaktičke negacije u hrvatskome i makedonskome jeziku.

sintaktička negacija, hrvatski jezik, makedonski jezik

nije evidentirano