hrvatski

Traganja za drugačijim obrazovanjem-ima li nade?

U radu se razmatra reduciranje obrazovanja na tehničku dimenziju, odnosno shvaćanje obrazovanja kao vođenja. Obrazovanje, shvaćeno kao vođenje odvaja mjesto svakodnevnog života i učenja određujući školu, odnosno obrazovne institucije kao jedino valjana mjesta za učenje. Na taj se način sterilizira svakodnevica i obrazovanje najčešće ne priprema za život. Za razliku od vremena kada se omasovljuje obrazovanje, zahtjevi modernog i post-modernog društva postali su tako složeni i fleksibilni pa standardizirani modeli razmišljanja ( i učenja) se javljaju kao prepreka novim strategijama djelovanja. Promijenjeni uvjeti zahtijevaju kontektualizaciju učenja u svakodnevnim životnim i radnim postavkama, odnosno različitim interakcijskim situacijama. Autorica ističe da je moguće utemeljiti drugačije obrazovanje shvaćeno kao proces kulturalne rekonstrukcije, društvene integracije te socijalizacije i individualizacije. Ovakav proces treba biti napajan kulturalnom tradicijom, dobrim odnosima i osobnim identitetima, odnosno osobnim autobiografijama. Daljnja traganja za drugačijim obrazovanjem valja usmjeriti prema mogućem čovjeku jer je mogući čovjek biće nadanja, potencijalno univerzalan sa svojim skrivenim mogućnostima učenja unutar curriculum-a vitae.

obrazovanje, socijalizacija, učenje, pedagogija

nije evidentirano